ADOLF VIŠATICKI U PERU I ZLATNA HARFA U JAJCU

Biblijski citati za svaki dan

'Što mi je činiti, Gospodine?'
OBRAĆENJE SV. PAVLA
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Reče Pavao narodu: »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«

»Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.«

»Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, pogledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj. A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje prizivajući ime njegovo!'«
Riječ Gospodnja
Dj 22:3-16

Slava Tebi Kriste

Gesu',Giuseppe,e Maria,con gli angeli e i Santi

Buona notte con Gesù Eucarestia,nel cuore,nella mente,e nel intimo della propria anima.

Drugi se opet spremi da zaplovi,
nakan da prebrodi bijesne valove,
i prizivlje u pomoć drvo
koje je slabije od drvene lađe što ga nosi.

Jer je nju izmislila težnja za dobitkom
i sagradila je mudrost graditeljska.
Ali njome upravlja tvoja providnost, Oče,
koji si dao i na moru put
i u valovima stazu pouzdanu:

pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti,
da bi se nevješt smio ukrcati.
Jer ti nećeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti,
zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem
te prelaze splavom burne valove
i dolaze u luku spasa.

Pa i nekoć, kad su izgibali oholi divovi,
sklonila se nada ovog svijeta u splav
kojom je upravljala ruka tvoja
i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.

Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,
a prokleta krivobožačka rukotvorina
i onaj koji je načini;
on jer je napravi, a ona jer se,
iako prolazna, bogom nazva.

Tako Bogu su mrski
i bezbožnik i bezbožnost njegova,
izrađevina i izrađivač bit će jednako kažnjeni.
Zato će osuda pasti na kumire neznabožačke,
jer su postali gnusoba među stvorenjima Božjim
i sablazan ljudskim dušama
i zamka bezumničkim nogama.

Podrijetlo krivoboštva

Pronalazak kumirâ bio je početak bluda
i njihovo je otkriće izopačilo život.
Nije ih bilo u početku
niti će ih biti dovijeka.

Jer su došli na svijet po ispraznosti čovječjoj
i zato im je određen konac brz.
Neki otac, satrt prijevremenom žalošću,
načini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno:
i dojučerašnjeg mrtvaca sad već kao boga štuje
i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.

U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni običaj
i počeše ga kao zakon čuvati,
i po zapovijedi vladarâ
uvelo se štovanje likova.
A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati,
jer su predaleko od njih prebivali,
približavahu sebi njihovo daleko obličje,
načinivši od čašćenog kralja vidljiv lik
da mu nenazočnu revno laskaju kao da je nazočan.

A i častoljublje umjetnika
navodilo je na sve jače štovanje
i one koji kralja nisu poznali.
Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru,
trudio se svim svojim umijećem
da obličje bude što ljepše,
te je svjetina, ponesena ljepotom djela,
počela pridavati božanske počasti
onomu koga je nedavno slavila kao čovjeka.

I to postade zamka životu:
robujući nesreći ili nasilju vladarskom,
ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje.

Posljedice krivoboštva

I ne bijaše im dosta
što su zastranili u spoznaji Boga,
nego su, živeći u velikoj borbi zbog neznanja,
tako veliko zlo još mirom nazivali.

Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede
ili priređuju bijesne gozbe s čudnim običajima.
Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe,
jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju
ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara,
pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,
uznemirivanje čestitih,
zaboravljanje dobročinstva, oskvrnjenje duša,
zločini protiv naravi,
nered u braku, preljub, nećudorednost.

Jer je krivoboštvo
početak, uzrok i kraj svakog zla.
Ili bjesne na svojim zabavama,
ili izriču lažna proroštva,
ili žive nepravedno,
ili bez oklijevanja krivo prisežu.

Jer se uzdaju u mrtve idole,
ne boje se da će okajavati lažne prisege.
Ali će ih za oboje stići kazna:
što su služeći idolima iskrivili pojam o Bogu
i što se krivo i podlo zaklinjahu
prezirući sve što je sveto.

Jer se prijestupima bezbožničkim uvijek osvećuje –
ne moć prizivanih idola,
nego pravda koja stiže grešnike.

Knjiga Mudrosti 14
Mother Teresa loved to say, ‘Perhaps I don’t speak their language, but I can smile.