Misa Mladih:Kako svakodnevno razgovarati s Bogom

Danas je samo danas

Kad bih mogao ovaj život proživjeti još jednom...

Manje bih govorio,
a puno više slušao.
Pozivao bih prijatelje na ručak
i onda kad mi je stan nepospremljen,
a ručak skroman.

... Slušao bih pozorno djeda
kako priča o mladim danima.

Ne bih mario za puno sitnica.

Zapalio bih onu lijepu svijeću u obliku ruže koja stoji u vitrini, prije nego je netko baci u smeće.
Sjedio bih s djecom na travi,
ne brinući za mrlje na odjeći.

Manje bih se smijao ili plakao gledajući televizor,
a više bih se smijao i plakao u stvarnom životu.

Radovao bih se svakom radu
i prihvaćao ga s oduševljenjem.
Odležao bih svaku bolest
i ne bih umišljao kako će se svijet prestati okretati
ako ne dođem na posao
jer trebalo je dopustiti da drugi brinu o meni
jer me vole
jer im je stalo do mene
jer im nisam bio teret.

Nikad ne bih kupio nešto samo zato
jer će mi "jednoga dana dobro doći".

Kad bi me dijete htjelo poljubiti ne bih mu ponovno rekao:
"Prvo se umij!"

Prestao bih brinuti o malim stvarima
o tome tko me ne voli,
tko ima više
i tko je uspješniji od mene.

Uživao bih trenutke
zajedništva s onima koji me vole.

Zahvaljivao bih Bogu za blagoslove kojima me je okružio
i za sve što me obogaćuje mentalno i duhovno.

Život je prekratak da bismo dopustili da prođe mimo nas.
Jedan je i najveći Božji dar koji imamo.

Zato, nemojte ga potrošiti uludo!

fra Zvonko Benković