Pod Smokvom - Snažna ljubav (24. 2. 2018.)

OBEĆANJE

O kako si nas silno ljubio, moj Isuse,
kako duboko utkao naše biće u svoje srce!
Kako da ostanem ravnodušan
dok razmišljam o tom otajstvu raspete ljubavi?!
Kako da ne budem osupnut pred tolikom dobrotom
koje se na nas izlijeva iz probodenog srca?!
Što više razmišljam o Tvom križu,
to više imam potrebu vrisnuti
nad nepravdom i zloćom svijeta,
koja je na križu pokušala
trijumfirati nad Tobom.
Pa opet, riječi pred križom stanu.
Tu riječi, zapravo, i nisu potrebne.
Tu srce sve govori - moje malo
Tvojemu velikom
i probodenom.
Tu suze u oku svjedoče što sve mali čovjek
osjeća pred križem velikoga Boga.
Nekad mi se čini da bi u takvim trenutcima
srce htjelo iskočiti iz grudi,
Isuse moj...
Posebno kad se pod križem nađem sam
i kad promatram kako su svi otišli, pobjegli, nestali,
kako nema nikog da te utješi i da ti kaže kako nisi sam.
Zato želim biti podno Tvoga križa da,
kad pogledaš dolje ispaćenim pogledom,
vidiš da jedna duša bdije,
da postojano stoji podno križa,
na vrh Tvoje Kalvarije.
Želim da znaš, moj Isuse,
da u ovoj samoći svijeta koji Te je osudio i ostavio,
nisi sam.
Želim Ti reći iako znam da, kao Bog, već znaš.
Da u svojemu trpljenju i umiranju nisi sam,
moj Isuse.
I da ću uvijek stajati ovdje, podno Tvoga krža.
Uvijek ću stajati, Isuse moj, uvijek ću stajati.
Da mi ne budeš sam, Dobri moj, da mi ne budeš sam,
da ne trpiš sam, da ne umireš sam.
Uvijek ću stajati, Isuse moj, uvijek ću stajati.
Ja, mali čovjek, pod križem moga Boga.

don Ante Žderić