torsdag 1 februari 2018

Redovnica iz Iraka prvi put u Međugorju

Silvio Španjić

DA NEMA ŽENA...
Da nema žena, tko bi me rodio?
Da nema žena, tko bi bio uza me?
Da nema žena, tko bi izmolio moje obraćenje?
Da nema žena, tko bi me trpio i bezuvjetno ljubio?
Da nema žena, tko bi se za me brinuo i čekao dugo u noć dok ne dođem?
Da nema žena, tko bi me razumio?
Da nema žena, kome bi se povjerio i tko bi sa mnom plakao?
Da nema žena, tko bi držao obitelj na okupu?
Da nema žena, tko bi omekšao tvrda srca?
Da nema žena, gdje bi bila finoća i profinjenost?
Da nema žena, pred kim bi slavio svetu misu?
Da nema žena, tko bi slušao što imam za reći?
Da nema žena, tko bi molio za mene?
Da nema žena, s kim bi se mogao moliti?
Da nema žena, tko bi se žrtvovao za mene?
Da nema žena, koga bi ispovjedao?
Da nema žena, tko bi pokazao kako se ljubi i kaje?
Da nema žena, tko bi vjerovao?
Da nema žena, kome bi savjete davao?
Da nema žena, što bi jeo?
Da nema žena, kako bi znao ljepotu Božjeg stvaranja?
Da nema žena, za koga bi se molio i čemu bi moje svećeništvo služilo?
Da nema žena, tko bi djecu dobro odgojio?
Da nema žena, tko bi imao osjećaja za napuštene?
Da nema žena, tko bi muške trpio?
Da nema žena, Crkva bi umrla, ugasila se.
Da nema žena, ljudi bi izumrli, a u svijetu bi nestalno nade i ljudskosti.

Inga kommentarer:

Skicka en kommentar