vidjeli su mnoga dobra, bujan procvat krscanskog zivota, ali i sekte heretika, koje su sirile krive ideje, sektaski duh i rascjep i sukobe medju vjernicima.
Potaknuti Duhom Svetim, pobozni se trgovci udruzise 1233.g. u jedan pokornicki pokret. Takvih je pokreta pocetkom XIII. st. bilo po svim talijanskim gradovima, a osobito u Firenzi. Zvali su ih "Braca od pokore" i smatrali pravim redovnicima. Oni su, doduse, zivjeli u svijetu, ali su duhom od njega bili odijeljeni, te su u pokori i siromastvu isli za nasljedovanjem siromasnog i raspetog Krista. Trgovci se kasnije oslobodise svih rodbinskih veza, te povukose u Cagaggio kod gradskih vrata Firenze, "da bi se ondje u vecoj slobodi mogli posvetiti razmatranju", a uz to su cinili i djela ljubavi prema bliznjima.
Bili su uvjereni da kontemplaciju valja oploditi i aktivnoscu prema bliznjemu. I to je gotovo opca pojava u zivotu svetaca, da su najveci kontemplativci bili ujedno i najveci aktivisti, bilo u izravnom pastoralnom zalaganju, bilo u djelima milosrdja. I ovi su kreposni trgovci, poput sv. Franje Asiskoga htjeli zivjeti po Evandjelju i to u potpunosti. Da bi to sto bolje ostvarili, udruzili su se sami u jednu zajednicu.
Ziveci jedno vrijeme u Cafaggiu, ucinilo im se da su jos uvijek odvise povezani sa svijetom i da ih to smeta u sabranosti, pa stoga odlucise potraziti zabitije mjesto. I to je takodjer cesta pojava u zivotu svetaca, da rado traze samocu, kako bi u njoj lakse nasli Boga. To su rado cinili i starozavjetni proroci, pa i nas Gospodin.
Sveti trgovci, sada vec redovnici, povukose se 1241.god. na Monte Senario, 18 km. sjeverno od Firenze i pocese ondje provoditi pustinjacki zivot baveci se iskljucivo Bozjim stvarima. Na poticaj dominikanaca sv. Petra iz Verone, svoj red nazvase Druzba Presvete Djevice Marije. Za svoj redovnicki zivot uzese pravila sv. Augustina, a oblacili su se u crni habit. Takvu redovnicku halju zadrzase i do danas. Njihovo djelovanje odobreno je 1249., potvrdio ga je 1256.g. papa Aleksandar IV., 1304. papa Benedikt XI., a papa Martin V. uvrstio ih je 1424.g., u prosjacke redove.
Kao sredisnje tocke svoga zajednickoga zivota novi je Red uzeo Bozansko citanje, Misu, molitvu u koru, sluzbu siromasima i djela milosrdja uopce. Uz nasljedovanje Krista sve se vise povezase s Majkom Bozjom, kao svojom Odvjetnicom i Posrednicom. Njoj u cast pocese gajiti sve vecu poboznost, a Ona je dolazila do izrazaja i u tome sto su sve svoje poslove zapocinjali sa 'Zdravo Marijo' ili 'Zdravo Kraljice', sto su na osobit nacin slavili subotu kao dan Majke Bozje, za koji su se spremali vec u petak pjevanjem "Bdijenja nase Gospe".
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar