Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost (Otk 3,7-13)

I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: „Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: ‘Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.’“
„Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.“
„Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“

Lokacija i dijagnoza
U helenističkom razdoblju braća monarsi sagradili su Filadelfiju, što znači „grad bratske ljubavi“. Uz Grke, Filadelfija je postala grad za židovsku zajednicu koja je očito zastranila u herezu i žestoko progonila malenu kršćansku zajednicu. Isus je preuzeo Davidov ključ, a to znači puninu kraljevske vlasti koja nikada neće proći i otvorio nam vrata nebeskoj liturgiji gdje se Bog stalno slavi. Progonstva u ovome svijetu čas su kušnje za test vjere usred duhovnih pomutnji, političkog kaosa i prirodnih katastrofa koje su se uz progon zaredale u Rimskom Carstvu nakon 60. godine. Unatoč progonima dok nastaje Otkrivenje, i danas kad se ono ispunjava, Crkva treba biti zanesena nebeskim obećanjima, nalik na stup koji simbolizira nepokolebljive vjernike koji se neće urušiti poput Filadelfije u potresu 17. god. pr. Kr. Nakon obnove, Filadelfija je dobila novo ime – Nova Cezareja. To će se dogoditi i s nama. Nakon potresa ovoga života, bit ćemo ugrađeni u novi Jeruzalem koji je na Nebesima.

Gdje smo mi?
Živimo u svijetu neviđenog znanstveno-tehničkog napretka i velikih mogućnosti. Napredak svijeta ne prati uvijek i nutarnji napredak čovjeka. To je nalik suvremenoj kuli babilonskoj. Zato smo svjedoci velikog straha i nemira uzrokovanog ratovima, terorizmom, prirodnim nepogodama, neizlječivim bolestima, suvremenim ideologijama. Umjesto bratstva, svjedoci smo progona i izolacije čovjeka. U svijetu vlada nemir. Koji je uzrok tomu? Sveta Majka Terezija je 1979. godine, prigodom primanja Nobelove nagrade, rekla ovo: „Čini mi se da mir danas najviše ugrožava pobačaj zato što je to pravi rat, pravo ubijanje koje počinja sama majka. Jer, ako je majka sposobna ubiti vlastito dijete, što mene sprječava da ubijem vas ili vas da ubijete mene?“ Ne smijemo zaboraviti da su se u zemljama u kojima je najprije legaliziran pobačaj – prvi je bio SSSR 1920. – rodili grozni diktatori. Mnogi se pitaju gdje je bio Bog za njihovih zločina? Ali zar nije ispravnije pitati se gdje je bio čovjek koji je ozakonio grijeh? Nakon terorističkog napada u New Yorku, 11. rujna 2001. godine, Anne Grahm, u televizijskom intervjuu na pitanje kako je Bog nešto takvo mogao dopustiti, odgovorila je: „Vjerujem da je Bog duboko dirnut ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami. Ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. Čini mi se da je sve počelo kada je netko rekao da ne želi nikakvu molitvu u našim školama i mi smo se s time složili. Netko je drugi rekao da se ne čita Biblija u školama, a unutra piše: ‘Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’, a mi smo se i s time složili. Tiskamo revije sa slikama golih žena i to nazivamo divljenjem ljepoti ženskoga tijela. Zatim je industrija zabave otišla korak dalje s TV programima i filmovima koji potiču blasfemiju, nasilje i blud. Snimamo glazbu koja potiče na krađu, drogu, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje. Mi smo i na to odgovorili da je to samo zabava. A sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti? Zašto ne razlikuju dobro od lošega? Mislim da je odgovor ovaj: žanjemo ono što smo posijali.“ Ovo su suvremena progonstva čovjeka, osobito Crkve koja ne prestaje govoriti da grijeh za koji se ne kajemo vodi u smrt. Vjerovati znači željeti ono što Bog želi, voljeti ono što Bog voli, makar to vodilo i na Križ. Tu se događa pobjeda! U vjernosti Isusu do kraja, kao nekoć na Golgoti. U času najvećeg progona i najmanje snage dogodila se najveća pobjeda. Moćnici svijeta bore se protiv Jaganjca Božjeg, ali On će pobijediti i njih poraziti, obećaje nam 17. poglavlje Knjige Otkrivenja.

Zaključi…
…molitvom svetog Anzelma:
Svemogući Duše Tješitelju, prožmi dubine moga srca svojom Božanskom moći. Dođi u mene, slatki goste duše, obasjaj sjajem svoga svjetla svaki mračni kutak moga srca. Dođi u mene, slatka utjeho, pohodi i oplodi svojom rosom moj neplodni i tamom osušeni duh. Dođi u mene, izvore žive vode, da se napojim na potocima tvoje ljubavi, da ne bih više nalazio radost u ispraznim užitcima ovoga svijeta.