Za što su se borili svjetski prvaci u teškoj kategoriji u boxu, Max Schmeling, i Joe Louis, ali ne u ringu, nego na bojištima Drugog svjetskog rata?
Joe Louis ovojio je naslov svjetskog prvaka u uzvratnom matchu 1938. protiv sportske ikone Hitlerove Njemačke, Maxa Schmeling. Titula svjetskog prvaka, koju će i obraniti, donijela mu je pravo bogatstvo, milijune dollara. Iako kao Afroamerikanac diskriminiran u svojoj domovini S.A.D., Joe Louis kao domoljub javio se dragovoljno u Američke Marince, da se bori protiv "fašizma", kako je glasila ratna propaganda Saveznika, kojoj je svjetski prvak pao kao žrtva. Naime, dok se Joe Louis borio protiv fašizma, porezna uprava u Americi zaplijenila mu je svu imovinu, jer nije platio porez na 1 milijun US$ koje je darovao Američkoj ratnoj mornarici "za borbu protiv fašizma", kako je bio obrazložio svoj dar koji čini cjelokupni iznos iz fonda koji je osvojio prilikom obrane titule svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u boxu. Dok je ratovao, porezna služba mu je zaračunala kamatu na kamatu na porezni dug, i "oslobođenje od fašizma" je antifašistički ratni junak Joe Louis doživio siromašan kao crkveni miš, sve je izgubio, svu svoju imovinu, i upao u socijalnu bijedu; kako bi preživio, radio je kao izbacivača u rock-klubovima u Las Vegasu. Joe Louis umro je tako siromašan, da njegova obitelj nije mogla platiti troškove ukopa na posljednjem ispraćaju od heroja. Ništa zato, troškove je podmirio njegov prijatelj Max Schmeling koji se kao pripadnik "bijele arijske rase" nije ustručavao pomoći čovjeku druge rase. To i jeste zabluda u koju upadaju mnogi kojima propaganda pirovih pobjednika Drugog svjetskog rata ispire mozak, da je 3. Reich bio rasistička država. Nürnberški zakoni zvali su se tako, a ne "rasni zakoni", i imali su svrhu održati DNK-čistoću njemačkog naroda od miješanja s drugim rasama, kao što je svjetski prvak u boxu Casisu Clay alias Muhame Ali objasnio u razgovoru s novinarom, da lastavice idu s lastavicama, i da nije u redu u gnijezdo lastavice staviti jaje kukavice. Niti jedna bjelkinja u Americi, i niti jedna crnkinja iz Afrike ga ne može tako dobro razumijeti kao njegova afro-američka žena i supruga - rekao je svjetski prvak, boxačka legenda Muhamed Ali. Da su danas na snazi Nürnberški zakoni, ne bi došlo do miješanja rasa u Europi i Njemačkoj, a to ne znači da se druge rase ne poštuje, Adolf Hitler se rukovao sa čelnikom indijskih nacionalista, s 'Netaji' Subhasom Chandrom Bose, kod Rastenburga, 29. svibnja 1942. u Vučjoj jazbini. Jedna divizija Indijaca druge rase borila se u sklopu njemačke vojske Wehrmacht, i to na francuskom bojištu nakon iskrcavanja Saveznika u Normandiji. Za što se onda Joe Louis borio u WWII ako ne za demokraciju i slobodu, kako su Zapadni Saveznici napisali na svojim zastavama? Borio se za Rothschildov centralno-bankarski kreditno-lihvarski sustav, za Federal Reserve System, za MMF. Ajmo sada vidjeti, za što se borio svjetski prvak u boxu, nacionalsocijalist i pripadnik elitnih padobranskih oružanih Waffen-SS-jedinica Max Schmeling:
Za slobodu i neovisnost Hitlerove Njemačke od Rothschildovog svjetskog trgovinskog bankarsko-kreditnog lihvarskog sustava, instaliran prvi puta 1691. u Londonu od strane židovskih trgovaca iz Amsterdama koji su osnovali tvrtku The Company of the Bank of England, i dobili od kralja Jamesa III Oranje (podrijetlom Holanđanin, a ne Englez) licenciji za tiskanje papirnatog novca u vrijednost funte Sterlinga u srebru. Sami su automatski postali milijuneri, jer su zadržali 2 milijuna funta u papirnatom novcu, 2 milijuna su posudili kraljevskoj vladi uz kamatu koju je otplaćivao engleski kmet i radnik, a 2 milijuna su ostavili u svojoj tvrtci kao temeljni kapital. Drugim riječima, prevara par excellence. Tako funkcionira danas Europska centralna banka u Europskoj uniji. Hitlerova vlada donijela je dana 15. lipnja 1939. Zakon o Reichsbanci, na osnovi kojega je tiskanje njemačke marke došlo pod nadzor i upravu njemačke vlade, a međunarodnim bankama je oduzeta privilegija tiskanja njemačkog papirnatog novca. Svoje nacionalsocijalističko gospodarstvo je Adolf Hitler temeljio na protuvrijednosti njemačkoj marci u radišnosti njemačkog radnika i seljaka, jer zlatnih rezerva u njemačkoj Reichsbanci nije bilo kada je Hitler došao u trezor njemačke narodne banke, i zadnje zrno zlata su pohlepni Zapadni Saveznici oteli od Nijemaca radi naplate ratne odštete s lihvarskim kamatama na kredite za otplatu ratne odštete. Zato je britanski general i povjesničar Fuller i napisao u svojoj knjizi, da uzrok Drugog svjetskog rata nije bila ideologija Adolfa Hitlera i njegove stranke i pokreta N.S.D.A.P., nego moć i snaga njemačkoga gospodarstva, to jest ljubomora je bila uzrok ratu: "Politički nauk Hitlera nas nije bacio u ralje rata, već uspjeh rasta gospodarstva u Hitlerovoj njemačkoj. Korijen tog rata su bili ljubomora, pohlepa i strah." (General-major J. F. Charles Fuller.)
Američki Marinac, radnik iz tvornice u Detroitu, je na plažama Normandije ginuo radi Međunarodnog monetarnog fonda IWF koji je osnovan iste godine kada se on iskrcao na plažama srmti u Normandiji. Rečeno mu je, da se bori protiv fašizma, i za slobodu. Slobodan je bio, međutim, njemački radnik, a ne američki radnik, i onaj proleter u Sovjetskom Savezu koji je isto ginuo za kapitalističku internacionalu, jer je SSSR i cijeli komunizam bio prirepak međunarodnih bankara koji su ga i stvorili, da se instalira jedna središnja banka koja tiska papirnati novac - što je središnji program u Manifestu komunističke partije. Zato se kaže, da se N.D.H. borila na pravoj strani povijesti, jer su se Sile osovine borile protiv svjetskog sustava lihve, ovrhe, pljenidbe i "vječne krivnje" koju narodima svijeta usađuje medijska propaganda međunarodnih bankara i dan-danas. Pri tome se na Zapadu koriste ljevičari kao "korisni idijoti" kako ih je nazvao Lenjin, koje se huška protiv nacionalizma koji je jedina brana globalizmu - svjetskoj vlasti međunarodnih bankara. Zašto je Titova Jugoslavija bila toliko nabrijana protiv "hrvatskog nacionalizma", zašto je to danas EU? Pametnom dosta!
Za slobodu i neovisnost Hitlerove Njemačke od Rothschildovog svjetskog trgovinskog bankarsko-kreditnog lihvarskog sustava, instaliran prvi puta 1691. u Londonu od strane židovskih trgovaca iz Amsterdama koji su osnovali tvrtku The Company of the Bank of England, i dobili od kralja Jamesa III Oranje (podrijetlom Holanđanin, a ne Englez) licenciji za tiskanje papirnatog novca u vrijednost funte Sterlinga u srebru. Sami su automatski postali milijuneri, jer su zadržali 2 milijuna funta u papirnatom novcu, 2 milijuna su posudili kraljevskoj vladi uz kamatu koju je otplaćivao engleski kmet i radnik, a 2 milijuna su ostavili u svojoj tvrtci kao temeljni kapital. Drugim riječima, prevara par excellence. Tako funkcionira danas Europska centralna banka u Europskoj uniji. Hitlerova vlada donijela je dana 15. lipnja 1939. Zakon o Reichsbanci, na osnovi kojega je tiskanje njemačke marke došlo pod nadzor i upravu njemačke vlade, a međunarodnim bankama je oduzeta privilegija tiskanja njemačkog papirnatog novca. Svoje nacionalsocijalističko gospodarstvo je Adolf Hitler temeljio na protuvrijednosti njemačkoj marci u radišnosti njemačkog radnika i seljaka, jer zlatnih rezerva u njemačkoj Reichsbanci nije bilo kada je Hitler došao u trezor njemačke narodne banke, i zadnje zrno zlata su pohlepni Zapadni Saveznici oteli od Nijemaca radi naplate ratne odštete s lihvarskim kamatama na kredite za otplatu ratne odštete. Zato je britanski general i povjesničar Fuller i napisao u svojoj knjizi, da uzrok Drugog svjetskog rata nije bila ideologija Adolfa Hitlera i njegove stranke i pokreta N.S.D.A.P., nego moć i snaga njemačkoga gospodarstva, to jest ljubomora je bila uzrok ratu: "Politički nauk Hitlera nas nije bacio u ralje rata, već uspjeh rasta gospodarstva u Hitlerovoj njemačkoj. Korijen tog rata su bili ljubomora, pohlepa i strah." (General-major J. F. Charles Fuller.)
Američki Marinac, radnik iz tvornice u Detroitu, je na plažama Normandije ginuo radi Međunarodnog monetarnog fonda IWF koji je osnovan iste godine kada se on iskrcao na plažama srmti u Normandiji. Rečeno mu je, da se bori protiv fašizma, i za slobodu. Slobodan je bio, međutim, njemački radnik, a ne američki radnik, i onaj proleter u Sovjetskom Savezu koji je isto ginuo za kapitalističku internacionalu, jer je SSSR i cijeli komunizam bio prirepak međunarodnih bankara koji su ga i stvorili, da se instalira jedna središnja banka koja tiska papirnati novac - što je središnji program u Manifestu komunističke partije. Zato se kaže, da se N.D.H. borila na pravoj strani povijesti, jer su se Sile osovine borile protiv svjetskog sustava lihve, ovrhe, pljenidbe i "vječne krivnje" koju narodima svijeta usađuje medijska propaganda međunarodnih bankara i dan-danas. Pri tome se na Zapadu koriste ljevičari kao "korisni idijoti" kako ih je nazvao Lenjin, koje se huška protiv nacionalizma koji je jedina brana globalizmu - svjetskoj vlasti međunarodnih bankara. Zašto je Titova Jugoslavija bila toliko nabrijana protiv "hrvatskog nacionalizma", zašto je to danas EU? Pametnom dosta!
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar