Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči pune tuge.
(Aurelije Augustin)

I sve vas ovdje sada pozivam da se za njih pomolimo Bogu:
Bože, ne zataji djelo ruku svojih,
Molimo te za naše pokojne koje si stvorio.
Ne možemo vjerovati da je sve ono
što su oni nama u životu značili
izgubljeno.
S njima koji su otišli pred nama,
Ujedinjujemo se sada u vjeri
Koju su i oni sami čvrsto vjerovali do kraja,
U tebe, njihovog, i našeg Boga,
Koji živi za nas danas i u sve dane
U vijeke vjekova
Iz dubine:
Iz dubine vapijem k tebi Gospode:* Gospode usliši glas moj.
Neka paze uši tvoje:* na glas moljenja mojega.
Ako na bezakonja budeš gledao, Gospode:* Gospode, tko će ostati.
Ali je u tebe smilovanje:* i radi zakona tvojega uzdam se u te, Gospode.
Uzda se duša moja u riječ njegovu:* ufa se duša moja u Gospodina.
Uzda se duša moja u riječ njegovu:* ufa se duša moja u Gospoda.
Od straže jutarnje sve do noći:* neka se ufa Izrael u Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe:* i obilno u njega otkupljenje.
I on će otkupiti Izraela,:* od sviju bezakonja njegovih.
Molitva:
Pomolimo se
Bože života, u tvoje ruke stavljamo život svih naših pokojnika. Ti poznaš njihov život: njihovo rođenje, rast, njihovo zanimanje i rad.
Ti poznaš njihove strahove, njihove brige i nastojanja za obitelj i za sve što im je bilo povjereno.
Ti si bio uz njih u danima njihovih borbi i njihove bolesti. Ti jedini poznaš njihove boli i njihove misli u posljednjim danima.
Vjerujemo i priznajemo da te naši pokojni sada gledaju sa svim našim prijateljima i znancima, onakvoga kakav jesi:
Vjerujem u jednoga Bog

Poimenično spominjanje
U našoj žalosti usmjeravamo svoj pogled na križ Isusa Krista i u čvrstoj vjeri priznajemo: Ovo nije kraj I naš Bog je Bog živih. Više od tijela nama je ostalo njihovo ime.
Ova imena sada ja ovdje izgovaram (misliti na pojedina imena)
(Ovdje se mogu glasno izreći imena svih koji su umrli od Svih Svetih prošle godine a netko od njihove najbliže rodbine dođe i zapali malu svijeću, već unaprijed pripremljenu, koju se postavi negdje na vidljivom mjestu i koje bi gorjele za vrijeme svetih Misa u crkvi makar kroz osminu Dušnog dana)
Gospodine, Bože, sjeti se njihova imena kojeg su primili od roditelja
Tim imenom su oni nama bili poznati i mi smo ih voljeli
I njihova imena su nam ostala poslije njihove smrti, a ti si ih zauvijek upisao na dlan svoje dobrostive, očinske ruke.
Oslobodi me, Gospodine, od smrti vječne. U dan onaj strašni:* kad se stanu kretati nebesa i zemlja:* Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem.
Uzdrhtao sam ja, i strašim se, dok dolazi pretresanje i buduća srdžba.
Kad se stanu kretati nebesa i zemlja
Dan onaj dan srdžbe, bijede i nevolje, dan velik i gorak jako.
Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem.
Pokoj vječni daruj njima Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima. (Može i neka druga pjesma)
Oslobodi me Gospode, od smrti vječne, u dan onaj strašni: kad se stanu kretati nebesa i zemlja: Dok budeš dolazio suditi svijet ognjem.
Uskrslom Gospodinu obratimo se s povjerenjem:
Oslobodi ih, Gospodine!
Oslobodi ih, Gospodine!
Od svakoga grijeha! Oslobodi ih
Po Utjelovljenju tvojem: Oslobodi ih
Po križu i muci svojoj: oslobodi ih
Po smrti i uskrsnuću svojem: oslobodi ih
Po dolasku svojem u slavi: oslobodi ih
Dobri Bože, u tvoje ruke preporučamo našu pokojnu braću i sestre. Čvrsto vjerujemo da su oni s Kristom. Zahvaljujemo ti za sva dobra kojima si ih u njihovom zemaljskom životu obasuo. Prije svega zahvaljujemo za sve dobro i lijepo što smo s njima doživjeli. Zahvaljujemo ti za sposobnosti i mogućnosti koje si im darovao. Oprosti im njihove slabosti, pogreške i grijehe. Molimo te, primi ih i daj im stan i domovinu kod sebe. Nama pak, koji ostajemo daj snagu da budemo jedan uz drugoga, da se tješimo i jačamo u vjeri dok se svi skupa ne sjedinimo s tobom i s njima. Po Kristu Gospodinu našem.
, mane, pogreške i propuste da bi nas odvojio za „dan gnjeva“ (dies irae), nego je on milosrdni Otac (usp. Lk 15). Isus je najbolja slika Boga milosrđa. O tome svjedoči i jedan evanđeoski prizor. Kada su pred Isusa doveli ženu zatečenu u preljubu (Mojsijev zakon nalaže da se takvi kamenuju), Isus je pisao prstom po pijesku. Jeste li ikada izgubili nešto u pijesku i pokušali to ponovno pronaći? Ako jeste, onda znate kako je to teško ponovno pronaći, jer pijesak sve guta, on sve briše, u njemu sve nestaje. Pred Bogom Isusa Krista nestaje grijeh kao sve ono što je zapisano u pijesku. Krist je pokazao da Bog oprašta i u posljednjem trenutku, kada se čini da su već svi vlakovi protutnjili i da smo izgubljen slučaj (usp. Lk 23, 39-43). Osim toga u kršćanskom Vjerovanju se kaže: „(vjerujem) u oproštenje grijeha“. No, ta nas vjera svakako ne oslobađa obveze da za naše pokojne Blagoslov:
Bože, sjeti se svoga naroda koji se danas sjeća svih koji su pred nama otišli u vječnu domovinu. Utješi svoj narod i čuvaj ga od sumnji i zdvajanja. Jačaj svoj narod u vjeri u uskrsnuće tvoga Sina. Očuvaj svoj narod