Fra Mate Bašić
Ta slaba istrošena ljudska ruka.
Nekada toliko snažna, da je i mene podizala.
O koliko slaba i istrošena ta staračka ruka!
Ova me ruka nosila, dizala, njegovala, hranila i toliko puta milovala.
Ta me ruka učila znaku križa. Ta je ruka sklapala moje ruke na molitvu i prebirala za me tolika zrnca krunice. To je ruka u kojoj je sjedinjena sva moja prošlost, svi moji preci, svi moji djedovi i bake.
To je ruka moje bake.
I kada sada tu ruku primim, tako slabu, istrošenu, staru, u trenutcima pripreme za vječni život, ta je ruka i dalje toliko topla, toliko blaga, toliko snažna, iako mome oku nemoćna i slaba. Hvala ti Bože za ovu ruku. Hvala ti za ruke svih naših predaka, naših djedova i baka, naših roditelja i sviju onih koje nekada nazivamo starcima, a po kojima si i ti nama dao ovaj život. Oprosti nam Bože što te starce nekada zaboravimo, što za njih nemamo strpljenja i što se baš oni, po kojima si i nama dao život, zbog našega nemara osjećaju odbačeno, nekorisno, ostavljeno i samo. Oprosti nam dobri Oče.
A svima vama, moji preci, kojima nisam uvijek uspio reći hvala, jer znam, da me sada možete bolje čuti, nego ikada prije na ovoj zemlji, izričem vam svim srcem, za sve Hvala. Tebi, bako moja, za sve hvala.
Nekada toliko snažna, da je i mene podizala.
O koliko slaba i istrošena ta staračka ruka!
Ova me ruka nosila, dizala, njegovala, hranila i toliko puta milovala.
Ta me ruka učila znaku križa. Ta je ruka sklapala moje ruke na molitvu i prebirala za me tolika zrnca krunice. To je ruka u kojoj je sjedinjena sva moja prošlost, svi moji preci, svi moji djedovi i bake.
To je ruka moje bake.
I kada sada tu ruku primim, tako slabu, istrošenu, staru, u trenutcima pripreme za vječni život, ta je ruka i dalje toliko topla, toliko blaga, toliko snažna, iako mome oku nemoćna i slaba. Hvala ti Bože za ovu ruku. Hvala ti za ruke svih naših predaka, naših djedova i baka, naših roditelja i sviju onih koje nekada nazivamo starcima, a po kojima si i ti nama dao ovaj život. Oprosti nam Bože što te starce nekada zaboravimo, što za njih nemamo strpljenja i što se baš oni, po kojima si i nama dao život, zbog našega nemara osjećaju odbačeno, nekorisno, ostavljeno i samo. Oprosti nam dobri Oče.
A svima vama, moji preci, kojima nisam uvijek uspio reći hvala, jer znam, da me sada možete bolje čuti, nego ikada prije na ovoj zemlji, izričem vam svim srcem, za sve Hvala. Tebi, bako moja, za sve hvala.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar