Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati.
'U jednom trenutku Isus mi je rekao: "Više me ranjavaju sitne nesavršenosti izabranih duša nego grijesi duša koje žive u svijetu." Jako me rastužilo što Isus doživljava trpljenja zbog izabranih duša. Isus je dodao: "Nema kraja sitnim nesavršenostima. Otkrit ću ti tajnu svoga srca što trpim od izabranih duša - nezahvalnost izabrane duše za tolike milosti stalna je hrana momu srcu. Njihova je ljubav mlaka. Ti moje srce ne može podnijetu. Te me duše prisiljavaju da ih odbacim od sebe. Druge ne vjeruju mojoj dobroti i ne žele okusiti slatkoću pouzdanja u vlastitu srcu, nego me traže negdje daleko i ne nalaze. To nepovjerenje u moju dobrotu najviše me ranjava. Ako vas moja smrt nije uvjerila u moju ljubav, što vas može uvjeriti?'
-sv. Faustina - Dnevnik 580
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar