20. KOLOVOZA - Sveti SAMUEL, prorok (oko 1015. prije Krista)

Samuel je biblijski lik, prorok i sudac u Izraelu po kojemu su Prva i Druga knjiga o Samuelu dobile naziv. On je, prema zidovskoj predaji, zajedno sa Natanom i Gadom autor tih dviju biblijskih knjiga, a njegova je povijest opisana u Prvoj knjizi. Samo ime "Samuel" prema puckoj predaji znaci IZMOLJEN OD BOGA, no vjerojatnije je da dolazi od hebrejskog "Shemuel", sto znaci NJEGOVO JE IME EL.

Samuel je podrijetlom iz Rame, iz Benjaminovog plemena, sin Elkane i Ane iz Rame. Njegov je otac Elkana imao dvije zene, Anu i Peninu. Ana je bila nerotkinja i zbog toga vrlo nesretna. Jednog dana otisla je u svetiste u Silo zavjetovati se Gospodinu da joj podari sina, a on bi zauzvrat bio posvecen sluzbi u svetistu. Gospodin je uslisao njezinu molitvu, pa je novorodjence Samuela, posvetila Bogu. Samuel je postao sluzbenik u svetistu u Silu, pod nazorom svecenika Elija. Jedne noci Bog mu se objavio i od tada je Samuel rastao u mudrosti pred Bogom i narodom.
Nakon Elijeve smrti, Samuel je priznat kao sudac u Izraelu, a obnasao je i svecenicku sluzbu prinoseci zrtve i navijestajuci Bozju volju narodu. Kad je Samuel ostario, Izraelci su htjeli da im postavi kralja. Nakon sto je oklijevao to uciniti, po Bozjoj naredbi pomazao je Saula za kralja nad Izraelom. Tim cinom odrekao se pred narodom polozaja suca i vlasti, a zadrzao ulogu duhovnog savjetnika.

Samuel je bio pristasa antimonarhisticke struje u Izraelu, zbog toga sto je strahovao da ce Izraelci, ako budu imali kralja koji ce nad njima vladati, zaboraviti da je njihov jedini Kralj i Gospodar Bog, koji ih je Sam izabrao i izbavio iz ropstva. Njegovu srdzbu i proricanje kraja Saulova kraljevanja potaknulo je Saulovo prinosenje zrtve Bogu vlastitim rukama. Nakon bitke s Amalecanima, Saul je postedio dio plijena sto je uvelike potaklo Bozju srdzbu, a Samuel mu je pritom porucio da ga je Bog odbacio, i da nije vise s njime.
Bog naredjuje Samuelu da pomaze novoga kralja koji ce vladati Izraelom. Samuel ga je potrazio medju Jisajevim sinovima u Betlehemu i pomazao je Davida za kralja (slika dolje prikazuje pomazanje Davidovo od Samuela). Davidovo pomazanje bio je posljednji veliki Samuelov zahvat kojim je i izvrsio Bozju volju, koja je imala neposredno velik utjecaj na politicku situaciju izraelskog naroda. Ispunivsi tako i svoju posljednju zadacu on umire, a njegov ga je narod oplakao i pokopao u njegovom rodnom zavicaju u Rami.

Samuel je, prema biblijskom izvjestaju, bio veliki prorok koji je vrlo vjesto vodio izraelski narod u trenucima njegove povijesti, kad je vec imao svojega kralja. On je uspjesno posredovao u politickom zivotu svoje zemlje, iako je u svom srcu bio veliki antimonarhist. Iz biblijskih podataka o njemu, saznaje se mnogo bitnog sto se tice prorockog pokreta u Izraelu.
U to vrijeme za proroka se upotrebljavala rijec "vidjelac" (hebr. ro'eh), a ne "prorok" (hebr. nabi). Vidjelac je obdaren izvanrednim Bozjiim darovima - karizmama. Njegova je karizma javna, dana za narod. Prorok je Bozji predstavnik. U ono vrijeme on vrsi i liturgijske funkcije, a bez njega se ne zapocinje zrtva. On je rodoljub i trpi za svoj narod. Komunicira s Bogom i Njegove rijeci prenosi narodu, te zbog toga uziva veliki ugled. Njegova sluzba kao posrednika izmedju Boga i ljudi nije bila ogranicena na samo jedan trenutak, na jedan zahvat, kao sto je to bio slucaj s nekim prorocima sucima. On trajno i odlucno zahvaca u zivot svojeg naroda, bori se na njegovoj strani, te dijeli narodu savjete u Bozje ime. U njemu je jos uvijek na neki nacin bila zdruzena i sudacka i prorocka i svecenicka vlast.
Nakon njega, te su sluzbe jasno podijeljene.

Samuel je bio Bozji izabranik - sudac, prorok, svecenik, preko kojega je Bog upucivao Svoje rijeci izraelskom narodu i preko kojega ih je vodio. On je primjer covjeka koji je cijeli svoj zivot ostao vjeran i poslusan Bozjoj rijeci.