Zuerst betest du ein „Vater unser” und ein „Gegrüßet seist Du, Maria”, und das Glaubensbekenntnis, anschließend – an den Vater-unser-Perlen – die Worte: Ewiger Vater, ich opfere dir den Leib und das Blut auf, die Seele und die Gottheit deines geliebten Sohnes, unseres Herrn Jesus Christus, als Sühne für unsere Sünden und die der ganzen Welt. An den Gegrüßet-seist-Du-Maria-Perlen wirst du wie folgt beten: Um seines schmerzhaften Leidens willen habe Erbarmen mit uns und mit der ganzen Welt. Zum Schluss wirst du dreimal die Worte wiederholen: Heiliger Gott, Heiliger Starker Gott, Heiliger Unsterblicher Gott – erbarme dich unser und der ganzen Welt (TB 476).
Prvo se moliš ” oče naš ” i ” pozdrav tebi, mariji ”, i vjeroispovjesti, onda – ocu-našim biserima – riječi: vječni oče, ja žrtvujem tvoje tijelo i krv, dušu i boga od. Vaš voljeni sin, naš gospodin isus krist, kao pokajanje za naše grijehe i cijeli svijet. U pozdrav-vi-maria biseri ćete se moliti kako slijedi: jer će njegova bolna patnja imati milosti s nama i sa cijelim svijetom. Konačno ćeš ponoviti riječi tri puta: sveti bože, sveti jaki bože, sveti besmrtni bog – smiluj se našem i cijelom svijetu (tb 476).
Prvo se moliš ” oče naš ” i ” pozdrav tebi, mariji ”, i vjeroispovjesti, onda – ocu-našim biserima – riječi: vječni oče, ja žrtvujem tvoje tijelo i krv, dušu i boga od. Vaš voljeni sin, naš gospodin isus krist, kao pokajanje za naše grijehe i cijeli svijet. U pozdrav-vi-maria biseri ćete se moliti kako slijedi: jer će njegova bolna patnja imati milosti s nama i sa cijelim svijetom. Konačno ćeš ponoviti riječi tri puta: sveti bože, sveti jaki bože, sveti besmrtni bog – smiluj se našem i cijelom svijetu (tb 476).
14. rujan: UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA
Uzvišenje svetoga Križa je blagdan koji ima svoje povijesne početke, ali mu Sv. pismo daje značenje i osmišljenje. Povijesni početak blagdana je posveta bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu. Bilo je to 13. rujna 335. god. Baziliku su podigli sv. Jelena Križarica i njezin sin car Konstantin. Od 14. rujna počelo je slavlje Križa Kristova. Perzijanci su kasnije uzeli moći sv. Križa, a koje je uspio vratiti car Heraklije 630. god., te su svečano unesene u baziliku Svetoga groba. No, istinski i liturgijski i biblijski izvor blagdana Uzvišenja sv. Križa je vazmeno (uskrsno) otajstvo. Sv. Ivan promatra Kristov križ kao proslavljenje, uzdignuće. Zato je Križ znak potpunog lišavanja božanstva Sina Božjega, križ je svjedočenje ljubavi Božje prema čovjeku; znak pobjede nad zlom a to znači znak oslobođenja; znak je kršćanske nade u konačnu pobjedu. Tako je križ znak našeg spasenja.
Zdravo budi, križu sveti,
Zdravo, drvo, životno,
Zdravo budi, svijeta Nado,
Zdravo, Spasa zastavo!Tebi hvala, tebi dika,
Tebi slava prevelika:
Zdravo, križu pobjedni!
(Božanski časoslov)
Znak spasenja
U počecima Crkve križ se nije se toliko promatrao kao znak patnje, nego kao znak trijumfa – pobjede: Smrt je nadvladana, pobijeđena. Ljubav je jača od smrti. Križ je i prije Krista bio već znak spasenja. Ono znači jedinstvo svih suprotnosti. Za razliku od toga križ kod Rimljana je značio sramotu i poniženje. Objesili bi razbojnike, zloćince i zlikovce na križ i ostavili bi ih da u mukama umru. Za Kristove učenike bio je šok, da njihov Učitelj, koji je tako čudesno propovijedao o ljubavi Božjoj, koji je liječio bolesne i koji je uspravljao ljude pognutog i klonulog duha, završi na križu. No, već rano su kršćani pokušali razumjeti i shvatiti križ. U Starom zavjetu su kod proroka Ezekijela otkrili znak tau kao znak zaštite. Tako se križ razumio kao zaštitini znak protiv svega zla i negativnog, što bi nas moglo ugroziti. Ivan je vidio križ u stupu na koji je Mojsije objesio mjedenu zmiju. Tko bi gledao u zmiju, bivao bi izliječen od njezinog otrovnog ugriza. Tako je križ bio znak spasenja i ozdravljenja naših rana, napose one najdublje rane, koja čovjeka odvijeka čini nesigurnim: rane smrti.
Slika za ljubav
Križ je postao kršćanskom slikom spasenja i iscijeljenja, poput odgovora na simbol grčkog boga za umijeće lijećenja, Asklepios – jedna zmija, koja se mota oko jednog štapa. Ivan ne vidi u križu samo jednu sliku za liječenje, nego i sliku za savršenu krajnju ljubav Isusa Krista. Isus je ljubio svoje do svršetka. Na križu ta ljubav postaje vidljiva. Sam Isus govori u Ivanovu evanđelju: „ S križa sve ću privući k sebi.“ S križa nas Isus Krist sve grli sa svime, što se nalazi u nama, s našim ranama i ozljedama, i sa našim suprotnostima. Na križu Bog proslavlja Isusa Krista. To je paradoks. Za Rimljane je križ znak sramote i poniženja, a za kršćane mjesto na kojem svijetli Božja uzvišenost, gdje postaje vidljiva Božja ljepota. To je ljepota Božje ljubavi, koja čak pretvara/ mijenja/ preobražava grozotu našega života.
Znak nade
Križ je tako postao za kršćane znakom spasenja i nade: Ne postoji rana, koja ne može biti zacijeljena. Ne postoji neuspjeh, koji se ne može pretvoriti u novi početak. Ne postoji tama, koja ne može biti rasvijetljena. Nema ukrućenosti, koja ne može biti slomljena. I križ nas kršćane podsjeća na sve ono što nam zna „pobrkati“ planove, što nam se događa na našem životnom putu. Sve što nam se događa, neće nas – ako gledamo na križ – slomiti, nego otvoriti za ljubav, koja je jača od smrti, za ljubva koja sve preobražava.
Pobjeda nad smrću
Prvi kršćani nisu samo častili križ i ukrašavali ga sa dragim kamenjem, draguljima. Često su sebi tetovirali i križ na čelo. I sve što im je bilo vrijedno označavali su za znakom križa da bi izrekli: U svemu nas susreće i grli ljubav Kristova. Tako su postavljali križ na zid kuće pored ulaza, kako bi pokazali da je ta njihova kuća zaštićena i blagoslovljena i ispunjena ljubavlju Gospodnjom. Nad hranom su činili znak križa kako bi priznali da ih u dobrim stvorenim darovima hrani ljubav Božja. Ali prvi kršćani nisu nikada prikazivali trpećeg Isusa na križu, nego samo stvarali čisti simbol u uvijek novim oblicima. To je uvijek bio znak ljubavi koja je pobijedila smrt. Slavlje Uzvišenja svetoga Križa želi nam to gledanje puno nade staviti pred oči i reći: U križu je spas. Na križu nam se pokazuje ljubav Božja, koja je jača od svake okrutnosti i strahote ovoga svijeta.
Uzvišenje svetoga Križa je blagdan koji ima svoje povijesne početke, ali mu Sv. pismo daje značenje i osmišljenje. Povijesni početak blagdana je posveta bazilike Svetoga groba u Jeruzalemu. Bilo je to 13. rujna 335. god. Baziliku su podigli sv. Jelena Križarica i njezin sin car Konstantin. Od 14. rujna počelo je slavlje Križa Kristova. Perzijanci su kasnije uzeli moći sv. Križa, a koje je uspio vratiti car Heraklije 630. god., te su svečano unesene u baziliku Svetoga groba. No, istinski i liturgijski i biblijski izvor blagdana Uzvišenja sv. Križa je vazmeno (uskrsno) otajstvo. Sv. Ivan promatra Kristov križ kao proslavljenje, uzdignuće. Zato je Križ znak potpunog lišavanja božanstva Sina Božjega, križ je svjedočenje ljubavi Božje prema čovjeku; znak pobjede nad zlom a to znači znak oslobođenja; znak je kršćanske nade u konačnu pobjedu. Tako je križ znak našeg spasenja.
Zdravo budi, križu sveti,
Zdravo, drvo, životno,
Zdravo budi, svijeta Nado,
Zdravo, Spasa zastavo!Tebi hvala, tebi dika,
Tebi slava prevelika:
Zdravo, križu pobjedni!
(Božanski časoslov)
Znak spasenja
U počecima Crkve križ se nije se toliko promatrao kao znak patnje, nego kao znak trijumfa – pobjede: Smrt je nadvladana, pobijeđena. Ljubav je jača od smrti. Križ je i prije Krista bio već znak spasenja. Ono znači jedinstvo svih suprotnosti. Za razliku od toga križ kod Rimljana je značio sramotu i poniženje. Objesili bi razbojnike, zloćince i zlikovce na križ i ostavili bi ih da u mukama umru. Za Kristove učenike bio je šok, da njihov Učitelj, koji je tako čudesno propovijedao o ljubavi Božjoj, koji je liječio bolesne i koji je uspravljao ljude pognutog i klonulog duha, završi na križu. No, već rano su kršćani pokušali razumjeti i shvatiti križ. U Starom zavjetu su kod proroka Ezekijela otkrili znak tau kao znak zaštite. Tako se križ razumio kao zaštitini znak protiv svega zla i negativnog, što bi nas moglo ugroziti. Ivan je vidio križ u stupu na koji je Mojsije objesio mjedenu zmiju. Tko bi gledao u zmiju, bivao bi izliječen od njezinog otrovnog ugriza. Tako je križ bio znak spasenja i ozdravljenja naših rana, napose one najdublje rane, koja čovjeka odvijeka čini nesigurnim: rane smrti.
Slika za ljubav
Križ je postao kršćanskom slikom spasenja i iscijeljenja, poput odgovora na simbol grčkog boga za umijeće lijećenja, Asklepios – jedna zmija, koja se mota oko jednog štapa. Ivan ne vidi u križu samo jednu sliku za liječenje, nego i sliku za savršenu krajnju ljubav Isusa Krista. Isus je ljubio svoje do svršetka. Na križu ta ljubav postaje vidljiva. Sam Isus govori u Ivanovu evanđelju: „ S križa sve ću privući k sebi.“ S križa nas Isus Krist sve grli sa svime, što se nalazi u nama, s našim ranama i ozljedama, i sa našim suprotnostima. Na križu Bog proslavlja Isusa Krista. To je paradoks. Za Rimljane je križ znak sramote i poniženja, a za kršćane mjesto na kojem svijetli Božja uzvišenost, gdje postaje vidljiva Božja ljepota. To je ljepota Božje ljubavi, koja čak pretvara/ mijenja/ preobražava grozotu našega života.
Znak nade
Križ je tako postao za kršćane znakom spasenja i nade: Ne postoji rana, koja ne može biti zacijeljena. Ne postoji neuspjeh, koji se ne može pretvoriti u novi početak. Ne postoji tama, koja ne može biti rasvijetljena. Nema ukrućenosti, koja ne može biti slomljena. I križ nas kršćane podsjeća na sve ono što nam zna „pobrkati“ planove, što nam se događa na našem životnom putu. Sve što nam se događa, neće nas – ako gledamo na križ – slomiti, nego otvoriti za ljubav, koja je jača od smrti, za ljubva koja sve preobražava.
Pobjeda nad smrću
Prvi kršćani nisu samo častili križ i ukrašavali ga sa dragim kamenjem, draguljima. Često su sebi tetovirali i križ na čelo. I sve što im je bilo vrijedno označavali su za znakom križa da bi izrekli: U svemu nas susreće i grli ljubav Kristova. Tako su postavljali križ na zid kuće pored ulaza, kako bi pokazali da je ta njihova kuća zaštićena i blagoslovljena i ispunjena ljubavlju Gospodnjom. Nad hranom su činili znak križa kako bi priznali da ih u dobrim stvorenim darovima hrani ljubav Božja. Ali prvi kršćani nisu nikada prikazivali trpećeg Isusa na križu, nego samo stvarali čisti simbol u uvijek novim oblicima. To je uvijek bio znak ljubavi koja je pobijedila smrt. Slavlje Uzvišenja svetoga Križa želi nam to gledanje puno nade staviti pred oči i reći: U križu je spas. Na križu nam se pokazuje ljubav Božja, koja je jača od svake okrutnosti i strahote ovoga svijeta.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar