Srijeda je dan posvećen sv. Josipu.
I neki drugi sveci imaju svoj dan. Tako je dan Blažene Djevice Marije subota, a sv. Antuna Padovanskog utorak.
Postoje relikvije sv. Josipa, čije podrijetlo međutim, nije dokumentirano. Ne radi se o dijelovima tijela, nego samo o predmetima, koje je koristio sv. Josip. U talijanskom gradu Peruggi od 1477. godine, nalazi se vjenčani prsten svetog Josipa. Prethodno je bio u talijanskom gradu Chiusiju, kamo je donešen iz Jeruzalema u 11. stoljeću.
U Francuskoj, u gradu Joinville-sur-Marne čuva se pojas svetog Josipa, dok se u Aachenu u Njemačkoj, u riznici Karla Velikog, čuvaju zavoji koje je kao čarape sv. Josip zamatao Djetetu Isusu.
U talijanskom samostanu Camaldoli u okolici grada Arezza nalazi se štap sv. Josipa. Prethodno je bio u turskom gradu Izmiru.
Najgorljiviji štovatelji sv. Josipa su redovnici karmelićani i sestre karmelićanke. Sveta Terezija Avilska nazivala je sv. Josipa svojim ocem i gospodarom. Posvetila mu je trinaest karmelićanskih samostana, koje je sama osnovala njemu u čast. Svakoga je poticala, da se s pouzdanjem utekne njegovoj zaštiti i stavi se pod njegovo pokroviteljstvo. Zapisala je izvanredne milosti, za koje je imala zahvaliti njegovom zagovoru.
Sv. Terezija Avilska o sv. Josipu:
„Ne sijećam se da sam do sada nešto zamolila, a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli. Ja sam njegov blagdan nastojala slaviti što sam svečanije mogla. Rado bih nagovorila svakoga da bude pobožan prema ovome slavnome svecu, jer znam iz velikog iskustva, da se po njegovom zagovoru dobiju mnogi darovi od Boga. Nisam upoznala nikoga tko bi prema njemu zaista bio pobožan i posebno mu služio, a da ne bih opazila napredak te osobe u kreposti. Ima, mislim, već nekoliko godina da ga svaku puta na njegov blagdan nešto zamolim i uvijek mi to izmoli. Ako je prošnja u čemu neprikladna, on je ispravi za veće moje dobro. Samo za ljubav Božju molim onoga koji mi ne vjeruje neka kuša, pa će iskusiti milosti ako se preporuči slavnom sv. Josipu i pobožno ga štuje. Tko ne nađe učitelja da ga nauči unutarnjoj molitvi, neka uzme za učitelja ovog slavnog sveca, pa neće zalutati s puta.
I neki drugi sveci imaju svoj dan. Tako je dan Blažene Djevice Marije subota, a sv. Antuna Padovanskog utorak.
Postoje relikvije sv. Josipa, čije podrijetlo međutim, nije dokumentirano. Ne radi se o dijelovima tijela, nego samo o predmetima, koje je koristio sv. Josip. U talijanskom gradu Peruggi od 1477. godine, nalazi se vjenčani prsten svetog Josipa. Prethodno je bio u talijanskom gradu Chiusiju, kamo je donešen iz Jeruzalema u 11. stoljeću.
U Francuskoj, u gradu Joinville-sur-Marne čuva se pojas svetog Josipa, dok se u Aachenu u Njemačkoj, u riznici Karla Velikog, čuvaju zavoji koje je kao čarape sv. Josip zamatao Djetetu Isusu.
U talijanskom samostanu Camaldoli u okolici grada Arezza nalazi se štap sv. Josipa. Prethodno je bio u turskom gradu Izmiru.
Najgorljiviji štovatelji sv. Josipa su redovnici karmelićani i sestre karmelićanke. Sveta Terezija Avilska nazivala je sv. Josipa svojim ocem i gospodarom. Posvetila mu je trinaest karmelićanskih samostana, koje je sama osnovala njemu u čast. Svakoga je poticala, da se s pouzdanjem utekne njegovoj zaštiti i stavi se pod njegovo pokroviteljstvo. Zapisala je izvanredne milosti, za koje je imala zahvaliti njegovom zagovoru.
Sv. Terezija Avilska o sv. Josipu:
„Ne sijećam se da sam do sada nešto zamolila, a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli. Ja sam njegov blagdan nastojala slaviti što sam svečanije mogla. Rado bih nagovorila svakoga da bude pobožan prema ovome slavnome svecu, jer znam iz velikog iskustva, da se po njegovom zagovoru dobiju mnogi darovi od Boga. Nisam upoznala nikoga tko bi prema njemu zaista bio pobožan i posebno mu služio, a da ne bih opazila napredak te osobe u kreposti. Ima, mislim, već nekoliko godina da ga svaku puta na njegov blagdan nešto zamolim i uvijek mi to izmoli. Ako je prošnja u čemu neprikladna, on je ispravi za veće moje dobro. Samo za ljubav Božju molim onoga koji mi ne vjeruje neka kuša, pa će iskusiti milosti ako se preporuči slavnom sv. Josipu i pobožno ga štuje. Tko ne nađe učitelja da ga nauči unutarnjoj molitvi, neka uzme za učitelja ovog slavnog sveca, pa neće zalutati s puta.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar