Današnji sveti zaštitnik je Jakov Markijski ili Giacomo della Marca, talijanski franjevac i propovjednik. Rodio se 1391. kao Domenico Gangala u talijanskom gradiću Monteprandoneu (Marche). Rano je ostao bez oca pa su ga već u sedmoj godini poslali čuvati ovce. Tada je još posvuda bilo vukova pa se mali Domenico nakon jednog susreta s vukom uplašio i pobjegao rođaku svećeniku u susjedni grad Offidu. U Ascoliju je kao odličan učenik završio osnovnu i srednju školu, a na sveučilištu u Perugi postao doktor građanskog prava. Prilikom boravka u Assisiju osjetio je Isusov poziv i stupio u veliku franjevačku obitelj. Redovničke zavjete položio je 1416. i uzeo ime Jakov (Giacomo). Teologiju je studirao u Fiesoleu kod svetog Bernardina Sienskog, a za svećenika je zaređen 1420. Veliki, slavni propovjednik, više od pola stoljeća krstario je Europom i širio slavu imena Isusova. Bila je to omiljena tema njegovih propovijedi, kao i njegovog velikog učitelja, Bernardina Sienskog. U propovijedima je naročito osuđivao lakomost, škrtost i lihvu. Osnivao je takozvana „brda milosti“ („monti di pieta”), mjesta gdje su siromasi mogli dobiti pomoć i povoljne zajmove.
Čudotvorac, obratio je mnoštvo ljudi (po nekim izvorima oko 250 tisuća), suzbijao krivovjerje, zagovarao križarske ratove i s velikim uspjehom propovijedao u Italiji, Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Češkoj, Poljskoj, Ugarskoj i Bosni (bio je bosanski vikar za vladavine Tvrtka II). Kao papinski izaslanik obavljao je odgovorne i teške diplomatske misije. Mršavi fratar u pohabanom habitu, ustrajni pokornik, trapio je tijelo i provodio strogi post. Dok je propovijedao po Lombardiji, bila mu je 1460. ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizni redovnik, koji je sve neprestano molio za oproštenje, naročito svoju redovničku subraću. Smatraju ga jednim od stupova temeljaca u povijesti franjevaca opservanata. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 28. studenoga 1476. Brat Venancije, njegov dugogodišnji pratitelj, nakon smrti svoga duhovnog učitelja napisao je njegov životopis u kojem opisuje mnoga čudesa što ih je sveti Jakov Markijski učino za života i poslije smrti. Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1726. papa Benedikt XIII. Jedan je od zaštitnika grada Napulja, a posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele u Italiji te diljem svijeta i hrvatskih krajeva (župa Grebnice u Bosanskoj Posavini, svetište Vrelo svetog Jakova u Deževicama kod Kreševa).
Čudotvorac, obratio je mnoštvo ljudi (po nekim izvorima oko 250 tisuća), suzbijao krivovjerje, zagovarao križarske ratove i s velikim uspjehom propovijedao u Italiji, Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Češkoj, Poljskoj, Ugarskoj i Bosni (bio je bosanski vikar za vladavine Tvrtka II). Kao papinski izaslanik obavljao je odgovorne i teške diplomatske misije. Mršavi fratar u pohabanom habitu, ustrajni pokornik, trapio je tijelo i provodio strogi post. Dok je propovijedao po Lombardiji, bila mu je 1460. ponuđena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizni redovnik, koji je sve neprestano molio za oproštenje, naročito svoju redovničku subraću. Smatraju ga jednim od stupova temeljaca u povijesti franjevaca opservanata. Preminuo je u Napulju na današnji dan, 28. studenoga 1476. Brat Venancije, njegov dugogodišnji pratitelj, nakon smrti svoga duhovnog učitelja napisao je njegov životopis u kojem opisuje mnoga čudesa što ih je sveti Jakov Markijski učino za života i poslije smrti. Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1726. papa Benedikt XIII. Jedan je od zaštitnika grada Napulja, a posvećene su mu mnoge župe, crkve i kapele u Italiji te diljem svijeta i hrvatskih krajeva (župa Grebnice u Bosanskoj Posavini, svetište Vrelo svetog Jakova u Deževicama kod Kreševa).
Izvor: Mrežna stranica Župe svetog Nikole biskupa - Jastrebarsko
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar