måndag 31 december 2018
In Familia Dei - fra Vatroslav Frkin
"Adore and praise the immense love Jesus has for you in this Sacrament of Himself. In order not to leave you a lonely orphan in this land of exile and misery, He comes from heaven for you personally, to offer you companionship and consolation. Thank Him therefore with all your love and all your strength; thank Him in union with all the saints...Pour out your whole soul in thanksgiving to this good Jesus! Thank the Holy Ghost for having reincarnated Him on the altar through the ministry of the priest, and that for you personally. Call upon heaven and earth, angels and men, to help you thank, bless, and exalt so much love for you."
Tomislav Ivančić Ljekovi i Recepti Hagioterapije
28. PROSINCA – Sveta NEVINA DJECICA, mucenici Novog zavjeta, Blagdan
Ovim se blagdanom Crkva spominje pokolja nevine djecice, kojega je izvrsio zli Herod.
”Zdravo, o cvijece mucenistva, koje je pod jutarnjim suncem iskorijenio Isusov progonitelj. Vi ste prve zrtve, njezno zrtvovano stado, koje je vec na samom zrtveniku primilo palmu mucenistva”.
O tom nam dogadjaju pripovijeda evandjelist Matej: ”Tada se Herod, vidjevsi da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muska djeca od dvije godine pa nanize, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga”. Herod, kojemu su ruke vec bile okrvavljene (mladi surjak, punica, troje djece), zelio se sto prije rijesiti Onoga, Kojega su Sveta Tri Kralja nazvali ”zidovskim kraljem”. Tako su se ostvarile rijeci proroka Jeremije: ”Cuj! U Rami se kukanje cuje i gorak plac: Rahaela oplakuje sinove svoje, i nece da se utjesi za djecom, jer njih vise nema” (Jr 31,15).
Koliko li je moglo biti Herodovih zrtava? Predaja se ne slaze oko tocnoga broja. No, s obzirom na velicinu Betlehema, nije ih moglo biti puno vise od nekoliko desetaka.
Isus se – kao sto znademo -bio spasio, jer su Ga roditelji, upozoreni u snu od Andjela, bili odveli u izgnanstvo u Egipat.
Tradicija obiljezavanja blagdana Nevine Djecice vrlo je drevna. Nekoc je bila obiljezavana uz gorki okus smrti, ali mu je liturgijska reforma danas podarila ozracje radosti. Crkva je prihvatila zrtvu te djece, iscitavajuci u tom dogadjaju zapravo krstenje krvlju tih malih dusa. Nevinu djecicu, koja su dala zivot za novorodjenoga Krista, krscani su odavno stovali kao prvomucenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetackih blagdana neposredno vezanih uz Bozic. Medju njima su se nalazila i Nevina djecica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su ”Comites Christi”, tj. ‘oni koji slijede Krista’. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan vec od prve polovice V.st. Od IX.st. do 1955.god., ovaj blagdan je cak imao svoju Osminu, a od X.st., dan Nevine djecice bio je blagdan subdjakona, ucenika i ministranata.
Nevina su djecica bila malena prethodnica nebrojenih mucenika, koji ce uslijediti nakon njih, svjesno svjedoceci svoju vjernost Kristu, vlastitim zivotima.
Uz bol i muku koju su pretrpjeli ovi mali mucenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali rastati na tako okrutan nacin sa svojom djecom. Ni majcinsku ni ocinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao zrtvu za Krista, koji je podnio najtezu patnju za otkupljenje svih covjekovih boli.
S pravom se zgrazamo nad nasiljem jednog vlastodrsca koji beskompromisno zeli sacuvati vlast i prijestolje. Radi svojih sebicnih interesa okrutno je pogazio pravo na zivot malene djecice.
Nazalost, i danas se ta krv prolijeva kada se vrse pobacaji zacete, a jos nerodjene djece. Ljudski je zivot svetinja. Bracni parovi koji ubijaju svoje dijete su grobari svoje obitelji i svoga naroda. Dok slavimo mucenicku uspomenu Nevine Djecice, zelimo dozvati u pamet svim nasim obiteljima da su odgovorne pred svojim narodom, pred povijescu, pred buducnoscu, pred savjescu, i sto je najvaznije pred samim Bogom. Obitelji moraju svoje postupke uskladiti sa stvaralackom Bozjom namjerom izrazenom u samoj naravi braka i njegovih cina.
ZASTITNICI su: NEHOCADI.
Nekoliko misli o djeci:
Djeca su Bozji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo.
Na djeci se vidi jesmo li dobri, i jesmo li dostojni biti ljudi.
Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo zivot.
Djeca su krik za slobodom, mirom i zasticenoscu.
Djeca su nenaoruzana, ona se ne znaju boriti, djeca nikom ne cine zlo, ona samo ceznu da ih se voli.
Djeca mole za komadic zivota, za jedan poljubac, topli pogled i rijec utjehe i hrabrosti.
Djeca traze od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetic, lijepu rijec i pricu.
DJECA NAS TREBAJU!
Kako odgovaramo djeci, takvi smo, kako volimo djecu, takvi smo mi, kako se divimo djeci, takvi smo.
(Tomislav Ivancic)
Iskrene imendanske cestitke vjernicima koji nose imena koja nam donosi kalendar; Neven, Nevenko, Nevenka, Neva, Mladen, Mladenka, Mladenko,……..Od srca sretan i blagoslovljen Imendan!
Ovim se blagdanom Crkva spominje pokolja nevine djecice, kojega je izvrsio zli Herod.
”Zdravo, o cvijece mucenistva, koje je pod jutarnjim suncem iskorijenio Isusov progonitelj. Vi ste prve zrtve, njezno zrtvovano stado, koje je vec na samom zrtveniku primilo palmu mucenistva”.
O tom nam dogadjaju pripovijeda evandjelist Matej: ”Tada se Herod, vidjevsi da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muska djeca od dvije godine pa nanize, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga”. Herod, kojemu su ruke vec bile okrvavljene (mladi surjak, punica, troje djece), zelio se sto prije rijesiti Onoga, Kojega su Sveta Tri Kralja nazvali ”zidovskim kraljem”. Tako su se ostvarile rijeci proroka Jeremije: ”Cuj! U Rami se kukanje cuje i gorak plac: Rahaela oplakuje sinove svoje, i nece da se utjesi za djecom, jer njih vise nema” (Jr 31,15).
Koliko li je moglo biti Herodovih zrtava? Predaja se ne slaze oko tocnoga broja. No, s obzirom na velicinu Betlehema, nije ih moglo biti puno vise od nekoliko desetaka.
Isus se – kao sto znademo -bio spasio, jer su Ga roditelji, upozoreni u snu od Andjela, bili odveli u izgnanstvo u Egipat.
Tradicija obiljezavanja blagdana Nevine Djecice vrlo je drevna. Nekoc je bila obiljezavana uz gorki okus smrti, ali mu je liturgijska reforma danas podarila ozracje radosti. Crkva je prihvatila zrtvu te djece, iscitavajuci u tom dogadjaju zapravo krstenje krvlju tih malih dusa. Nevinu djecicu, koja su dala zivot za novorodjenoga Krista, krscani su odavno stovali kao prvomucenike. Najstariji liturgijski kalendari imali su niz svetackih blagdana neposredno vezanih uz Bozic. Medju njima su se nalazila i Nevina djecica. U srednjem vijeku ti su mali sveci gledani kao nasljedovatelji Djeteta Isusa i nazivani su ”Comites Christi”, tj. ‘oni koji slijede Krista’. Ovaj je blagdan i na Istoku i na Zapadu prisutan vec od prve polovice V.st. Od IX.st. do 1955.god., ovaj blagdan je cak imao svoju Osminu, a od X.st., dan Nevine djecice bio je blagdan subdjakona, ucenika i ministranata.
Nevina su djecica bila malena prethodnica nebrojenih mucenika, koji ce uslijediti nakon njih, svjesno svjedoceci svoju vjernost Kristu, vlastitim zivotima.
Uz bol i muku koju su pretrpjeli ovi mali mucenici, ne bismo smjeli zaboraviti ni bol roditelja koji su se morali rastati na tako okrutan nacin sa svojom djecom. Ni majcinsku ni ocinsku bol ne bismo trebali zapostaviti, nego i nju prikazati kao zrtvu za Krista, koji je podnio najtezu patnju za otkupljenje svih covjekovih boli.
S pravom se zgrazamo nad nasiljem jednog vlastodrsca koji beskompromisno zeli sacuvati vlast i prijestolje. Radi svojih sebicnih interesa okrutno je pogazio pravo na zivot malene djecice.
Nazalost, i danas se ta krv prolijeva kada se vrse pobacaji zacete, a jos nerodjene djece. Ljudski je zivot svetinja. Bracni parovi koji ubijaju svoje dijete su grobari svoje obitelji i svoga naroda. Dok slavimo mucenicku uspomenu Nevine Djecice, zelimo dozvati u pamet svim nasim obiteljima da su odgovorne pred svojim narodom, pred povijescu, pred buducnoscu, pred savjescu, i sto je najvaznije pred samim Bogom. Obitelji moraju svoje postupke uskladiti sa stvaralackom Bozjom namjerom izrazenom u samoj naravi braka i njegovih cina.
ZASTITNICI su: NEHOCADI.
Nekoliko misli o djeci:
Djeca su Bozji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo.
Na djeci se vidi jesmo li dobri, i jesmo li dostojni biti ljudi.
Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo zivot.
Djeca su krik za slobodom, mirom i zasticenoscu.
Djeca su nenaoruzana, ona se ne znaju boriti, djeca nikom ne cine zlo, ona samo ceznu da ih se voli.
Djeca mole za komadic zivota, za jedan poljubac, topli pogled i rijec utjehe i hrabrosti.
Djeca traze od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetic, lijepu rijec i pricu.
DJECA NAS TREBAJU!
Kako odgovaramo djeci, takvi smo, kako volimo djecu, takvi smo mi, kako se divimo djeci, takvi smo.
(Tomislav Ivancic)
Iskrene imendanske cestitke vjernicima koji nose imena koja nam donosi kalendar; Neven, Nevenko, Nevenka, Neva, Mladen, Mladenka, Mladenko,……..Od srca sretan i blagoslovljen Imendan!
29. PROSINCA – DAVID, KRALJ I PROROK, pastir, kralj Izraelov i pjesnik
1. Bozji izabranik
David je najmladji od osmorice Jisejevih sinova, ratara iz Betlehema. Bio je pastir. Cuvao je ovce kao je Samuel dosao u Betlehem poslan od Boga da pomaze jednoga od Jisajevih sinova za kralja, namjesto Saula. Davidova vjestina sviranja harfe dovela ga je na Saulov dvor da oraspolozi kealja za vrijeme njegovih zlovolja i navala bijesa.
2. Junak Izraelov
U vrijeme vladavine kralja Saula Izraelci su se branili od vojske Filastejaca. David, najmladji Jisajev sin, jednog je dana donoseci hranu za svoju stariju bracu, koja su se borila na strani Saula, cuo za filastejskog borca, divovskog Golijata. Golijat je izazivao Izraelce da mu pokazu svog sampiona kako bi vidjeli tko je bolji u borbi jedan na jedan. David je ponudio braci da bi mogao poraziti Golijata. Kada je Saul cuo za ovo, iako ne vjerujuci, pustio je Davida da izvrsi makanu. I dosta, David je porazio Golijata jednim hitcem iz svoje pracke, pogodivsi ga u celo i tako ga ubivsi. Sada omiljen medju Izraelcima, David je posao Saulu nosivsi mu glavu Golijata na sto ga ovaj upita, ciji je sin, a David mu odvrati: ”Ja sam sin Jisaja iz Betlehema.”
Davidu je bilo povjereno da se sa vojskom suprostavlja napadima neprijatelja. Poslo mu je za rukom vise pobjeda. Zene su ga na povratku docekale s pjesmom ”Pobi Saul svoje tisuce, a David na desetke tisuca.” Saul je postao vrlo ljubomoran na Davida i pokusao ga je nekoliko puta ubiti. Da spasi zivot David se dao u bijeg, no Saul ga je bez milosti gonio iako mu je David dvaput sacuvao zivot. Saul i njegov sin Jonatan pali su u bitki protiv Filastejaca.
3. Pobozni kralj u Jeruzalemu
David je okrunjen za kralja Judeje. No, trebalo je jos dvije godine da ga cijeli Izrael prihvati kao kralja. David je bio hrabar vojskovodja i pobijedio u mnogim bitkama. Bio je omiljen u narodu i pravedno je vladao. Kad je od Jebusejaca preoteo Jeruzalem, David ga je ucinio svojom prijestolnicom. Donio je u Jeruzalem Kovceg Saveza, a kanio je ondje sagraditi i Bozji Hram, no Bog mu to nije dopustio. David je poznat kao ”pjevac pjesama Izraelovih”, njemu se pripisuju mnogobrojni psalmi, ti najljepsi hvalospjevi Bogu Izraelovu. Dobio je pohvalu da je ”covjek po Bozjem srcu. (1Sam 13,14).
To sto je receno o dvjema predajama vrijedi i za govor o Davidovu pomazanju. On je cak triput pomazan za kralja. Prvi put ga je pomazao Samuel (16, 1-13), drugi put su ga pomazali ”ljudi iz Judeje”……za kralja nad domom Judinim” (2Sam 2,4), a treci put ”dodjose sve izraelske starjesine kralju u Hebron….i pomazase Davida za kralja na Izraelom” (2Sam 5,3).
Rijec je o obredu koji ima misticnu simboliku. Kralj pomazanjem umire u svom ljudskom zivotu da bi uskrsnuo kao ”dusa naroda”, kojemu se stavlja na celo. Taj cin se razlikuje od krunjenja. Njime se ozakonjuje kraljevska vlast i postaje neopoziva. On vladaru daje besmrtnost, stovise bozansku narav, kako su vjerovali, posebice Egipcani. Povezujuci pomazanje s prinosom zrtava Jahvi, Izrael cini otklon od ”pobozanstvenjenja” kralja. Stovise, jedini pravi kralj je Jahve, koji vlada nad svojim narodom preko pomazanog kralja. A sto su Davida pomazali ”ljudi iz Jude” i ”izraelske starjesine u Hebronu”, govori o postupnom sirenju njegove vlasti nad Judom i Izraelom.
4. Iskreni pokajnik
David je pogrijesio sa Bet-Sebom, zenom svojega vojnika. Ostala je trudna. Pozvao je njezina muza sa ratista, opio ga i poslao kuci k zeni. Kad je Urija u dva navrata izmakao izmakao da ode svojoj zeni, David je naredio da ga se stavi u prve bojne redove da tako pogine. To se i dogodilo i Urija je ubijen. David je tako postao krivac dvostrukog grijeha – preljuba i ubojstva. Za te grijehe David je ukoren po proroku Natanu. David spoznaje svoje grijehe i iskreno se pokajao. Ta pokora se posebno izrazava u pokornickom psalmu ”Smiluj mi se, Boze”, toj najljepsoj molitvi pokajnicke duse. Bog mu je oprostio, ali njegov sin zacet sa Bet-Sebom je umro. Njegov je sljedeci sin Salomon postao Davidovim nasljednikom. Poslije su izbile razmirice medju Davidovim sinovima. Absalon, njegov sin miljenik, pokusao se docepati prijestolja. David je bio prisiljen napustiti Jeruzalem, no Absalon je bio porazen od neprijatelja i ubijen, na Davidovu veliku zalost. U starosti mu je prijetio i spletkario protiv njega njegov drugi sin Adonija.
5. Mesija sin Davidov
David je obdaren i darom prorostva, koji je jako prisutan u njegovim pjesmama – psalmima, u kojima je octrao lik i patnje buducega Mesije. Znacajno mjesto dobiva David u kasnijim prorocanstvima (Hos 3.5; Jer 30,9; Ez 34,23). Spomenuti Davida za proroka, znaci ustvrditi Bozju ljubav prema svom narodu i Bozju vjernost Savezu.
Kad su se vremena napunila, Krist je nazvan ”sinom Davidovim” (Mt 1,1); Isus nije nikada odbio taj mesijanski naslov, no on nije potpuno izrazavao misterij Njegove Osobe. To je razlog da Isus, koji je dosao da ispuni obecanja dana Davidu, obznanjuje kako je On veci od Davida: On mu je ”Gospodin” (Mt 22, 42-45). Isus nije samo ”sluga David”, pastir naroda Bozjeg, (Ez 34,23), On je Bog koji dolazi sam pati i spasiti svoj narod (Ez 34,15); onaj Isus ”izdanak i potomak Davidov”, ciji ponovni dolazak ocekuju i dozivaju Duh i Zarucnica (Otk 22,16).
1. Bozji izabranik
David je najmladji od osmorice Jisejevih sinova, ratara iz Betlehema. Bio je pastir. Cuvao je ovce kao je Samuel dosao u Betlehem poslan od Boga da pomaze jednoga od Jisajevih sinova za kralja, namjesto Saula. Davidova vjestina sviranja harfe dovela ga je na Saulov dvor da oraspolozi kealja za vrijeme njegovih zlovolja i navala bijesa.
2. Junak Izraelov
U vrijeme vladavine kralja Saula Izraelci su se branili od vojske Filastejaca. David, najmladji Jisajev sin, jednog je dana donoseci hranu za svoju stariju bracu, koja su se borila na strani Saula, cuo za filastejskog borca, divovskog Golijata. Golijat je izazivao Izraelce da mu pokazu svog sampiona kako bi vidjeli tko je bolji u borbi jedan na jedan. David je ponudio braci da bi mogao poraziti Golijata. Kada je Saul cuo za ovo, iako ne vjerujuci, pustio je Davida da izvrsi makanu. I dosta, David je porazio Golijata jednim hitcem iz svoje pracke, pogodivsi ga u celo i tako ga ubivsi. Sada omiljen medju Izraelcima, David je posao Saulu nosivsi mu glavu Golijata na sto ga ovaj upita, ciji je sin, a David mu odvrati: ”Ja sam sin Jisaja iz Betlehema.”
Davidu je bilo povjereno da se sa vojskom suprostavlja napadima neprijatelja. Poslo mu je za rukom vise pobjeda. Zene su ga na povratku docekale s pjesmom ”Pobi Saul svoje tisuce, a David na desetke tisuca.” Saul je postao vrlo ljubomoran na Davida i pokusao ga je nekoliko puta ubiti. Da spasi zivot David se dao u bijeg, no Saul ga je bez milosti gonio iako mu je David dvaput sacuvao zivot. Saul i njegov sin Jonatan pali su u bitki protiv Filastejaca.
3. Pobozni kralj u Jeruzalemu
David je okrunjen za kralja Judeje. No, trebalo je jos dvije godine da ga cijeli Izrael prihvati kao kralja. David je bio hrabar vojskovodja i pobijedio u mnogim bitkama. Bio je omiljen u narodu i pravedno je vladao. Kad je od Jebusejaca preoteo Jeruzalem, David ga je ucinio svojom prijestolnicom. Donio je u Jeruzalem Kovceg Saveza, a kanio je ondje sagraditi i Bozji Hram, no Bog mu to nije dopustio. David je poznat kao ”pjevac pjesama Izraelovih”, njemu se pripisuju mnogobrojni psalmi, ti najljepsi hvalospjevi Bogu Izraelovu. Dobio je pohvalu da je ”covjek po Bozjem srcu. (1Sam 13,14).
To sto je receno o dvjema predajama vrijedi i za govor o Davidovu pomazanju. On je cak triput pomazan za kralja. Prvi put ga je pomazao Samuel (16, 1-13), drugi put su ga pomazali ”ljudi iz Judeje”……za kralja nad domom Judinim” (2Sam 2,4), a treci put ”dodjose sve izraelske starjesine kralju u Hebron….i pomazase Davida za kralja na Izraelom” (2Sam 5,3).
Rijec je o obredu koji ima misticnu simboliku. Kralj pomazanjem umire u svom ljudskom zivotu da bi uskrsnuo kao ”dusa naroda”, kojemu se stavlja na celo. Taj cin se razlikuje od krunjenja. Njime se ozakonjuje kraljevska vlast i postaje neopoziva. On vladaru daje besmrtnost, stovise bozansku narav, kako su vjerovali, posebice Egipcani. Povezujuci pomazanje s prinosom zrtava Jahvi, Izrael cini otklon od ”pobozanstvenjenja” kralja. Stovise, jedini pravi kralj je Jahve, koji vlada nad svojim narodom preko pomazanog kralja. A sto su Davida pomazali ”ljudi iz Jude” i ”izraelske starjesine u Hebronu”, govori o postupnom sirenju njegove vlasti nad Judom i Izraelom.
4. Iskreni pokajnik
David je pogrijesio sa Bet-Sebom, zenom svojega vojnika. Ostala je trudna. Pozvao je njezina muza sa ratista, opio ga i poslao kuci k zeni. Kad je Urija u dva navrata izmakao izmakao da ode svojoj zeni, David je naredio da ga se stavi u prve bojne redove da tako pogine. To se i dogodilo i Urija je ubijen. David je tako postao krivac dvostrukog grijeha – preljuba i ubojstva. Za te grijehe David je ukoren po proroku Natanu. David spoznaje svoje grijehe i iskreno se pokajao. Ta pokora se posebno izrazava u pokornickom psalmu ”Smiluj mi se, Boze”, toj najljepsoj molitvi pokajnicke duse. Bog mu je oprostio, ali njegov sin zacet sa Bet-Sebom je umro. Njegov je sljedeci sin Salomon postao Davidovim nasljednikom. Poslije su izbile razmirice medju Davidovim sinovima. Absalon, njegov sin miljenik, pokusao se docepati prijestolja. David je bio prisiljen napustiti Jeruzalem, no Absalon je bio porazen od neprijatelja i ubijen, na Davidovu veliku zalost. U starosti mu je prijetio i spletkario protiv njega njegov drugi sin Adonija.
5. Mesija sin Davidov
David je obdaren i darom prorostva, koji je jako prisutan u njegovim pjesmama – psalmima, u kojima je octrao lik i patnje buducega Mesije. Znacajno mjesto dobiva David u kasnijim prorocanstvima (Hos 3.5; Jer 30,9; Ez 34,23). Spomenuti Davida za proroka, znaci ustvrditi Bozju ljubav prema svom narodu i Bozju vjernost Savezu.
Kad su se vremena napunila, Krist je nazvan ”sinom Davidovim” (Mt 1,1); Isus nije nikada odbio taj mesijanski naslov, no on nije potpuno izrazavao misterij Njegove Osobe. To je razlog da Isus, koji je dosao da ispuni obecanja dana Davidu, obznanjuje kako je On veci od Davida: On mu je ”Gospodin” (Mt 22, 42-45). Isus nije samo ”sluga David”, pastir naroda Bozjeg, (Ez 34,23), On je Bog koji dolazi sam pati i spasiti svoj narod (Ez 34,15); onaj Isus ”izdanak i potomak Davidov”, ciji ponovni dolazak ocekuju i dozivaju Duh i Zarucnica (Otk 22,16).
Faustina Kowa Saul bija kukavica izdajnik limjercjer
Redigera eller ta bort detta
Gilla
· Svara · 14 min.
Redigera eller ta bort detta
Gilla
· Svara · 14 min.
Faustina Kowa favorizirani sin Absalon, njegov sin miljenik, pokusao se docepati prijestolja. David je bio prisiljen napustiti Jeruzalem, no Absalon je bio porazen od neprijatelja i ubijen, na Davidovu veliku zalost. U starosti mu je prijetio i spletkario protiv njega njegov drugi sin Adonija.
Kap za dobar dan, 31. 12. 7. dan u osmini Božića (1 Iv 2,18-21)
När du svarar tillåter du att Lik i djelo bl. Alojzija kard Stepinca ser information som du gjort offentlig.
Faustina
Saint Teresa of Avila har delat Cofradia de San Juan Bautistas inlägg.
4 min ·
Cofradia de San Juan Bautista
Gillar
16 juli ·
Today we celebrate the Feast of Our Lady of Mount Carmel. As a confraternity, this devotion is important to us, as we wear the brown scapular and promise to recite the Little Office (or the Divine Office) in fulfillment of its conditions. But aside from the Little Office, what does Mount Carmel have to do with our Confraternity?
Mount Carmel is the place where the Holy Prophet Elias confronted the priests of Baal and proved that the God of Israel is the True God. Therein lies the connection, for our Patron, Saint John the Baptist, is the one who was prophesied to go forth "in the spirit and power of Elias". To us, the scapular also serves as a reminder of the camel hair which our Patron wore in the desert, in his sojourning there in fasting and prayer.
We highly recommend being invested with Our Lady's Brown Scapular, and fulfilling the promises by means of her Little Office. Not only is it an excellent devotion, but it is Liturgy as well: when you pray the Little Office, you also pray with the Universal Church!
Grati estote – Zahvalni budite“
Braćo, odazovimo se pozivu Apostolovu: Grati estote! Zahvalni budimo! „Ništa nije Bogu draže, nego kad je tko zahvalan,“ veli sv. Ivan Zlatousti. (Hom. 19.in.ep. ad Eph.n.2). Imamo danas pred sobom čovjeka, kojemu iza Boga treba da budemo najviše zahvalni. Toga čovjeka ide hvala i slava samoga Duha svetog. Blažen taj čovjek! … Blažen čovjek, koji je nađen bez ljage, i koji ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i blago. Tko je taj, i hvalit ćemo ga i slavit ćemo ga i veličat ćemo ga danas i uvijek, jer je učinio čudesa u životu svome.
Bio je mladić u Zagrebu: kao biser, kao ljiljan, suho zlato među svojim drugovima. Svi su ga štovali i voljeli. I poslaše ga u vječni grad Rim. Gledao ga tamo jedan prijatelj i vidio uvijek mladog Stadlera najčednijeg, najljubaznijeg, puna duha i istine i ljubavi. I u Rimu ga njegovi stariji zavoljeli. Vrati se u domovinu, i naskoro mu se dala kao ponajboljemu važna stolica na Zagrebačkom sveučilištu. I u toj visokoj službi uvijek je nađen (sine macula) bez igdje ikakve ljage. Njegova je nauka bila uvijek po duhu sv. Crkve, s kojom osjeća sentit cum Eclesia.
I taj mladi čovjek, od umnog rada i napora već umoran i satrven, mora i da dušom svojom odahne. I jedne godine, bilo je to 1870., putuje on sa dobrim pokojnim Hoeppergerom, superiorom naših sestara milosrdnih sestara, putuje još u turski onaj vakat u Bosnu i Hercegovinu: uvodi u Bosnu i Hercegovinu naše hrvatske sestre milosrdnice. Preko Mostara dolazi u Sarajevo, iz Sarajeva stiže i u naš amo Travnik. Od tog vremena nosi on Bosnu u svom srcu. Prije nas je zavolio, nego što smo i znali za njega. I tko bi rekao da će za deset godina postati taj mladi svećenik Bosni i Hercegovini metropolit i natpastir!
Providnosti, hvala, što si nam ga dala! … Ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i u to blago. Rasipao je svoj novac među našu siromaš. Sve što ima razda; otire suzu sirotinjsku. Pred njegovim stanom naiđem jedanput na čovjeka siromaška; nije vidim naše vjere, i upitam ga: koga čeka? „čekam, dragi, majku siromašku “ a bilo je već vrijeme, da naš Nadbiskup iziđe van na svoju kratku večernju šetnju. Daj sve od sebe, njemu ne ostaje ništa. Često mora da koju krunu uzajmi od svoga tajnika, samo da ne odbije sirotu. A ipak: „fecit mirabilia in vita sua,“ učinio je prava čudesa u životu svome. Pouzdao se u Boga, u čijim je rukama i bogatstvo … (Prov. 8. 18).
Učinio je doista čudesa u to 25 godina, što nam je natpastirom. Podigao je ove krasne zavode u Travniku, pa onako veličanstvenu bogosloviju u Sarajevu, pa sarajevsku prvostolnu crkvu Presvetog srca Isusova, koja te svojom milinom i ljepotom privlači k sebi, i kad si vidio ponajljepše crkve u kršćanskom svijetu. Sagradio je u Sarajevu i lijepu ubožnicu, neka i sirotinja imadne u životu makar malo veselja i cvijeća. A uz to šta je učinio svojoj nadbiskupiji: učinio je, što drugdje bogata stoljeća i stoljeća čine, učinio je čudesa jednako još misli na čudesa. I stoga mu je sva kolika nadbiskupija vrhbosanska o njegovoj lani nadbiskupijskoj dvadesetpetogodišnjici najoduševljenije klicala: „Erit illi gloria aeterna“ (Ecclus, 31. 10), slava mu u sva vremena! … Njegova su dobra ustaljena u Gospodinu, imaju temelj svoj i stalnost svoju u vječnome Bogu. …
Natpastiru naš, pripovijedat će milostivu ruku Tvoju Crkva vasiona; Ti ćeš biti pjesma i pripovijetka naša. Jest, određeno je tako … (heb 9, 27), određeno je čovjeku jedanput da umre; i tebe će jedanput primiti u se hladni grob. Tada, kad Te više ne bude među nama, mi ćemo dolaziti na Tvoj grob i obuzimati ga i noktima kopati po Tvom grobu, tražit ćemo duh Tvoj, srce Tvoje, ideje Tvoje, oduševljenje Tvoje, besjedu, oko, milu ruku očinsku Tvoju. Za sve to, nadpastiru dobri naš, za sve, što ti je Bog dao, i za nas sve, što nam Te je Bog dao, pristupi danas k oltaru Božjem i reci za se i za nas s kraljem Davidom: … žrtvovat ću žrtvu zahvalnicu.
(Preuzeto: Vrhbosna, God. 1907., .Br. 19 i 20., Str. 315-316)
Pouka
Djelo milosrđa:
Poput sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, nastojmo i mi u svom životu biti otvoreni za Božja djela, ispuniti volju Božju, i imati otvoreno srce za siromašne, bolesne i osamljene.
Molitvena nakana:
Molimo zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera za papu Franju, za sve pastire Crkve, za misionare, svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike da budu vjerni svom pozivu i da u svemu ispune ono što Bog od njih očekuje na ovozemaljskom putovanju.
Slugo Božji Josipe Stadleru, hvala ti što si nam ostavio primjer svetoga života. Moli za nas i zagovaraj nas u nebu pred licem Oca nebeskoga.
4 min ·
Cofradia de San Juan Bautista
Gillar
16 juli ·
Today we celebrate the Feast of Our Lady of Mount Carmel. As a confraternity, this devotion is important to us, as we wear the brown scapular and promise to recite the Little Office (or the Divine Office) in fulfillment of its conditions. But aside from the Little Office, what does Mount Carmel have to do with our Confraternity?
Mount Carmel is the place where the Holy Prophet Elias confronted the priests of Baal and proved that the God of Israel is the True God. Therein lies the connection, for our Patron, Saint John the Baptist, is the one who was prophesied to go forth "in the spirit and power of Elias". To us, the scapular also serves as a reminder of the camel hair which our Patron wore in the desert, in his sojourning there in fasting and prayer.
We highly recommend being invested with Our Lady's Brown Scapular, and fulfilling the promises by means of her Little Office. Not only is it an excellent devotion, but it is Liturgy as well: when you pray the Little Office, you also pray with the Universal Church!
Grati estote – Zahvalni budite“
Braćo, odazovimo se pozivu Apostolovu: Grati estote! Zahvalni budimo! „Ništa nije Bogu draže, nego kad je tko zahvalan,“ veli sv. Ivan Zlatousti. (Hom. 19.in.ep. ad Eph.n.2). Imamo danas pred sobom čovjeka, kojemu iza Boga treba da budemo najviše zahvalni. Toga čovjeka ide hvala i slava samoga Duha svetog. Blažen taj čovjek! … Blažen čovjek, koji je nađen bez ljage, i koji ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i blago. Tko je taj, i hvalit ćemo ga i slavit ćemo ga i veličat ćemo ga danas i uvijek, jer je učinio čudesa u životu svome.
Bio je mladić u Zagrebu: kao biser, kao ljiljan, suho zlato među svojim drugovima. Svi su ga štovali i voljeli. I poslaše ga u vječni grad Rim. Gledao ga tamo jedan prijatelj i vidio uvijek mladog Stadlera najčednijeg, najljubaznijeg, puna duha i istine i ljubavi. I u Rimu ga njegovi stariji zavoljeli. Vrati se u domovinu, i naskoro mu se dala kao ponajboljemu važna stolica na Zagrebačkom sveučilištu. I u toj visokoj službi uvijek je nađen (sine macula) bez igdje ikakve ljage. Njegova je nauka bila uvijek po duhu sv. Crkve, s kojom osjeća sentit cum Eclesia.
I taj mladi čovjek, od umnog rada i napora već umoran i satrven, mora i da dušom svojom odahne. I jedne godine, bilo je to 1870., putuje on sa dobrim pokojnim Hoeppergerom, superiorom naših sestara milosrdnih sestara, putuje još u turski onaj vakat u Bosnu i Hercegovinu: uvodi u Bosnu i Hercegovinu naše hrvatske sestre milosrdnice. Preko Mostara dolazi u Sarajevo, iz Sarajeva stiže i u naš amo Travnik. Od tog vremena nosi on Bosnu u svom srcu. Prije nas je zavolio, nego što smo i znali za njega. I tko bi rekao da će za deset godina postati taj mladi svećenik Bosni i Hercegovini metropolit i natpastir!
Providnosti, hvala, što si nam ga dala! … Ne ode za zlatom, niti se pouzda u novac i u to blago. Rasipao je svoj novac među našu siromaš. Sve što ima razda; otire suzu sirotinjsku. Pred njegovim stanom naiđem jedanput na čovjeka siromaška; nije vidim naše vjere, i upitam ga: koga čeka? „čekam, dragi, majku siromašku “ a bilo je već vrijeme, da naš Nadbiskup iziđe van na svoju kratku večernju šetnju. Daj sve od sebe, njemu ne ostaje ništa. Često mora da koju krunu uzajmi od svoga tajnika, samo da ne odbije sirotu. A ipak: „fecit mirabilia in vita sua,“ učinio je prava čudesa u životu svome. Pouzdao se u Boga, u čijim je rukama i bogatstvo … (Prov. 8. 18).
Učinio je doista čudesa u to 25 godina, što nam je natpastirom. Podigao je ove krasne zavode u Travniku, pa onako veličanstvenu bogosloviju u Sarajevu, pa sarajevsku prvostolnu crkvu Presvetog srca Isusova, koja te svojom milinom i ljepotom privlači k sebi, i kad si vidio ponajljepše crkve u kršćanskom svijetu. Sagradio je u Sarajevu i lijepu ubožnicu, neka i sirotinja imadne u životu makar malo veselja i cvijeća. A uz to šta je učinio svojoj nadbiskupiji: učinio je, što drugdje bogata stoljeća i stoljeća čine, učinio je čudesa jednako još misli na čudesa. I stoga mu je sva kolika nadbiskupija vrhbosanska o njegovoj lani nadbiskupijskoj dvadesetpetogodišnjici najoduševljenije klicala: „Erit illi gloria aeterna“ (Ecclus, 31. 10), slava mu u sva vremena! … Njegova su dobra ustaljena u Gospodinu, imaju temelj svoj i stalnost svoju u vječnome Bogu. …
Natpastiru naš, pripovijedat će milostivu ruku Tvoju Crkva vasiona; Ti ćeš biti pjesma i pripovijetka naša. Jest, određeno je tako … (heb 9, 27), određeno je čovjeku jedanput da umre; i tebe će jedanput primiti u se hladni grob. Tada, kad Te više ne bude među nama, mi ćemo dolaziti na Tvoj grob i obuzimati ga i noktima kopati po Tvom grobu, tražit ćemo duh Tvoj, srce Tvoje, ideje Tvoje, oduševljenje Tvoje, besjedu, oko, milu ruku očinsku Tvoju. Za sve to, nadpastiru dobri naš, za sve, što ti je Bog dao, i za nas sve, što nam Te je Bog dao, pristupi danas k oltaru Božjem i reci za se i za nas s kraljem Davidom: … žrtvovat ću žrtvu zahvalnicu.
(Preuzeto: Vrhbosna, God. 1907., .Br. 19 i 20., Str. 315-316)
Pouka
Djelo milosrđa:
Poput sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, nastojmo i mi u svom životu biti otvoreni za Božja djela, ispuniti volju Božju, i imati otvoreno srce za siromašne, bolesne i osamljene.
Molitvena nakana:
Molimo zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera za papu Franju, za sve pastire Crkve, za misionare, svećenike, redovnike, redovnice i sve vjernike laike da budu vjerni svom pozivu i da u svemu ispune ono što Bog od njih očekuje na ovozemaljskom putovanju.
Slugo Božji Josipe Stadleru, hvala ti što si nam ostavio primjer svetoga života. Moli za nas i zagovaraj nas u nebu pred licem Oca nebeskoga.
Faustina
PREGHIERA A SANTA CATERINA LABOURE' PER CHIEDERE UNA GRAZIA
(31 dicembre)
O amabile Santa Caterina, tu che, prediletta fin dall'infanzia dalla Vergine Immacolata, meritasti di essere da Lei prescelta per portare al mondo il tesoro prezioso della sua Medaglia, ora che in cielo ti sazi nel contemplare eternamente quel volto di cui fin dalla terra ti fu concesso di pregustare il sorriso, ottienici che la Vergine SS. volga anche su di noi gli occhi suoi misericordiosi e spanda i raggi delle Sue grazie sulla Chiesa, sul Sommo Pontefice, sul Clero, su tutti i devoti di quella Medaglia che possiamo con ragione chiamare anche tua.
O fortunata Privilegiata di Maria, tu ci hai assicurato, in nome di Dio e di Maria, che grandi grazie sarebbero state concesse a chi le avesse chieste con fiducia: ecco che noi ora fidenti in questa promessa domandiamo la guarigione degli infermi, la consolazione degli afflitti, la conversione dei peccatori e specialmente la grazia che ci sta tanto a cuore: dopo d'aver amato e servito Dio in terra, possiamo con te essere partecipi della sua gloria lassù in Cielo.
Amen. Pater, Ave, Gloria.
Santa Caterina Labouré, prima apostola della Medaglia Miracolosa, prega per noi.
(31 dicembre)
O amabile Santa Caterina, tu che, prediletta fin dall'infanzia dalla Vergine Immacolata, meritasti di essere da Lei prescelta per portare al mondo il tesoro prezioso della sua Medaglia, ora che in cielo ti sazi nel contemplare eternamente quel volto di cui fin dalla terra ti fu concesso di pregustare il sorriso, ottienici che la Vergine SS. volga anche su di noi gli occhi suoi misericordiosi e spanda i raggi delle Sue grazie sulla Chiesa, sul Sommo Pontefice, sul Clero, su tutti i devoti di quella Medaglia che possiamo con ragione chiamare anche tua.
O fortunata Privilegiata di Maria, tu ci hai assicurato, in nome di Dio e di Maria, che grandi grazie sarebbero state concesse a chi le avesse chieste con fiducia: ecco che noi ora fidenti in questa promessa domandiamo la guarigione degli infermi, la consolazione degli afflitti, la conversione dei peccatori e specialmente la grazia che ci sta tanto a cuore: dopo d'aver amato e servito Dio in terra, possiamo con te essere partecipi della sua gloria lassù in Cielo.
Amen. Pater, Ave, Gloria.
Santa Caterina Labouré, prima apostola della Medaglia Miracolosa, prega per noi.
söndag 30 december 2018
Fra Sretan Čurčić - Ispovjedamo Li Se Pravilno
Cofradia de San Juan Bautista
Today we celebrate the Feast of Our Lady of Mount Carmel. As a confraternity, this devotion is important to us, as we wear the brown scapular and promise to recite the Little Office (or the Divine Office) in fulfillment of its conditions. But aside from the Little Office, what does Mount Carmel have to do with our Confraternity?
Mount Carmel is the place where the Holy Prophet Elias confronted the priests of Baal and proved that the God of Israel is the True God. Therein lies the connection, for our Patron, Saint John the Baptist, is the one who was prophesied to go forth "in the spirit and power of Elias". To us, the scapular also serves as a reminder of the camel hair which our Patron wore in the desert, in his sojourning there in fasting and prayer.
We highly recommend being invested with Our Lady's Brown Scapular, and fulfilling the promises by means of her Little Office. Not only is it an excellent devotion, but it is Liturgy as well: when you pray the Little Office, you also pray with the Universal Church!
Prenumerera på:
Inlägg (Atom)