Fra Zvjezdan Linić - Došašće

Sveti Ivan de Matha

Sveti Ivan (Jean) de Matha, osnivač reda Presvetog Trojstva (trinitaraca), rođen je 23. lipnja 1160. u naselju Faucon-de-Barcelonnette (departman Alpes-de-Haute-Provence, Provansa, južna Francuska), kao sin baruna Euphemea de Mathe i grofice Marthe. Njegovi pobožni roditelji posvetili su svoga sina Blaženoj Gospi i naučili ga već u djetinjstvu djelima kršćanskog milosrđa. Stoga je Ivan od rane mladosti svoja dobra rado dijelio s drugima, osobito s onima koji su bili u životnoj bijedi i nevolji. Osnovno školovanje završio je u gradu Aix-en-Provence i već je tada oko sebe okupljao mladiće i poticao ih na brigu za nevoljnike. Otac ga je pozvao kući i povjerio mu upravu imanja, u čemu se Ivan izvrsno snalazio. Ubrzo je osjetio da je stvoren za više ciljeve pa je oko 1175. otputovao u Pariz i zdušno se posvetio studiranju na tamošnjem sveučilištu. Nije zaboravljao ni djela kršćanskog milosrđa te je ravnomjerno dijelio svoju ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Doktorirao je teologiju i zaređen je u prosincu 1192. za svećenika. Za vrijeme svoje mlade mise doživio je viđenje, presudno za nastavak njegovog života. Vidio je anđela u bijeloj odori s križem crvene i plave boje na prsima, a do njegovih nogu dva bijedna roba, crnca i bijelca, koji su molili za pomoć. Povukao se 1194. u šumsku osamu i počeo živjeti kao pustinjak u Cerfroidu (biskupija Meaux, 80 kilometara sjeveroistočno od Pariza), u društvu svetog Feliksa iz Valoisa. Jednom su sjedili pored rijeke i zajednički doživjeli viziju jelena s plavim i crvenim križem između rogova. To su viđenje shvatili kao Božji poziv i posvetili se pomaganju kršćanskih robova koji su pali u ruke muslimana i nevjernika. U ono doba takvih je nevoljnika bilo mnogo. Zbog toga je Ivan de Matha sa svetim Feliksom iz Valoisa osnovao novi red Presvetog Trojstva ili trinitaraca (L’Ordre de la Tres Sainte Trinité et des captifs ili Ordre des Trinitaires). U siječnju 1198. pošao je u Rim i zatražio odobrenje od pape Inocenta III, s kojim je studirao u Parizu. Papa je Ivana de Mathu primio vrlo ljubazno i odobrio djelovanje družbe Presvetog Trojstva za otkup sužnjeva. Ivan je postao prvi poglavar reda, a službeno papinsko odobrenje uslijedilo je 1209.

Redovnici trinitarci nose otad odjeću bijele boje s crvenim i modrim križem. Za svoju tešku misiju pripremali su se usrdnom molitvom, oštrom pokorom, strogim postom i šutnjom preko dana. Na prvi pohod u Maroko pošla su dva trinitarca, Ivan iz Engleske i Vilim iz Škotske. Vratili su se u Marseilles sa 168 otkupljenih robova, a dočekao ih je čitav grad. Građani su se natjecali tko će više pomoći oslobođenim bijednicima. Ivan de Matha i njegovi suradnici skupljali su na sve strane novac za otkup robova, a Ivan je i sam putovao u Afriku (1202. i 1210) izlažući se velikim opasnostima. Jednom su ga robovlasnici premlatili i ostavili ga nepomičnog jer su mislili da je mrtav. Oporavio se na čudesan način i nastavio svoje plemenito djelo. Kad se jednom iskrcao s otkupljenim robovima u rimskoj luci Ostiji, Rimljani su mu priredili veličanstven doček. Osim rijetkih dana slave, bilo je mnogo više sivih i teških, ali Ivan je imao živu vjeru i čvrsto pouzdanje u dragog Boga i u zagovor Majke Božje. Na taj način uspio je prebroditi i nesavladive poteškoće. Posljednje četiri godine života proveo je u Rimu, oslabljen i iscrpljen. Tada se susreo i sa svetim Franjom Asiškim. Prema starim zapisima, sveti Ivan de Matha bio je visoka stasa, smiren, šutljiv i vrlo uravnotežen, odmjeren čovjek. Preminuo je u Rimu na današnji dan, 17. prosinca 1213, u samostanu svetog Tome na Celijskom brežuljku. Tamo je i pokopan, a njegove relikvije prenesene su 1665. u Madrid. Svetim ga je 1666. proglasio papa Aleksandar VII. Ivanovo djelo nastavili su njegovi sinovi trinitarci, kojih je iz dana u dan bilo sve više. Do XVI stoljeća djelovali su po pravilima svetog Augustina, a otad djeluju kao prosjački red. U XV. stoljeću imali su više od 800 samostana, a do kraja XVIII. stoljeća otkupili su oko 900 tisuća robova. Od 1198. do 1622. položilo je svoje živote obavljajući samaritanski pozov 7115 redovnika trinitaraca. Zahvaljujući trinitarcima iz ropstva je 1580, nakon pet godina sužanjstva, oslobođen i veliki španjolski pisac Miguel de Cervantes, kojeg su 1575. ugrabili alžirski gusari. Trinitarci i trinitarke (braća, sestre i laici) djeluju uspješno i danas, a naročito se ističu u misijama i u karitativnom radu, u bolnicama i zatvorima. Oko 600 redovnika i redovnica djeluje danas u više od 20 zemalja (Europa, Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, Afrika, Azija).

Izvor: Mrežna stranica Župe svetog Nikole biskupa – Jastrebarsko

ZUPAJASTREBARSKO.HR
zupajastrebarsko.hr

Faustina Kowa Fra Zvjezdan Linić – Došašće (Lukino Evanđelje Navještenja) II Dio

Duhovna Obnova
Publicerades den 3 dec. 2018

Fra Zvjezdan Linić rođen je 1. veljače 1941. u Svilnom, u blizini Gospinog svetišta Majke Milosti na Trsatu.
Svoj pastoralni svećenički život posvetio je najviše mladima i Franjevačkom svjetovnom redu. Velikom broju mladih pomogao je da kroz sakramente kršćanske inicijacije udu u Crkvu, da upoznaju Krista Spasitelja. Njegov glavni svećenički posao bio je naviještanje evanđelja i to kroz redovite propovijedi radnim danom, a osobito nedjeljom u crkvi sv. Franje na Kaptolu a potom i kroz brojne vjeronaučne susrete s mladima i manje mladima. Tu se razvija njegov osjećaj za riječ Božju. Kroz radio – mise i duhovne misli počeo je sustavno stavljati na papir komentare evanđeoskih perikopa.
Od 1997. godine živio je i djelovao u Kući susreta TABOR pri Franjevačkom samostanu u Samoboru gdje je organizirao i vodio brojne tečajeve duhovnih vježbi, seminare duhovne obnove i sl. za sve staleže u Crkvi. To je mjesto bilo i mjesto njegova novog početka i produbljivanja svega što je kroz dugi niz godina naviještao svojim propovijedanjem i brojnim predavanjima.
U subotu 7. prosinca 2013. godine okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo u 73. godini života, 56. redovništva i 47. svećeništva.

Molitvena zajednica sv. Jakova apostola – Bilaj
15 december kl. 05:45 ·

i kada dođe vrijeme da stane,
meni će nov život vjere i ljubavi
zbog tvoje predragocijene krvi
da osvane! U ruho ozdravljena
obući će me kralj slave vječite,
da princezica Jeruzalemska
postane ona kroz koju se
Duh Sveti proslavio trajno!
Iz haljina crnih u bijele ću,
jer ćeš me oprati rajska požrtvovna ljubavi!
Slavlje si moje duše Isuse.
Za zauvijek VOLIM TE! 
Sa ljubavlju i vjerom
tvoja Ana Emanuela,
Bilaj 15.12.2018.

Ja sam doša’, znaš, da mi nešto daš!
Ja sam stig’o priko mora da mi dadeš koji ora’!
Snašla me je vel’ka muka, ‘ajde daj mi i jabuka!
Ja sam doša’ priko strane, da mi dadeš malo ‘rane!
Vidio sam i ovaca, daj ti meni i novaca!
Na polju je zdravo zima, molim jednu čašu vina!
Ja sam doša’ priko polja, da mi bude bolja volja!

Materice su lijepi stari običaji koji pokazuju ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti ne samo među članovima obitelji, nego i među rodbinom, susjedima i znancima, pa je dobro barem sačuvati spomen na ta bogata vremena. Također, valja spomenuti uz Materice i slične običaje na Djetinjce (na 2. nedjelju došašća), kada se vežu djeca i kada se, zbog tobožnje prijetnje starijih, moraju otkupiti darujući roditelje, te Očiće (na 4. nedjelju došašća), kada otkupninu moraju platiti očevi.

Osim što bi se Materice tako obilježavale po kućama i selima, valja istaknuti da se redovito slavilo i u crkvama, i to tako što bi se na svetim misama molilo za nazočne i sve druge majke. Pokazuje to vrlo lijepu povezanost liturgijskog i narodnog života, kada se narod nadahnjivao ljepotom Božje riječi i snagom euharistijskoga stola, a crkveni život i liturgija pak svoje nadahnuće crpili i iz vjere naroda.

Faustina Kowa Mama place da smo zabili Maternice 
ja placen da nisan Mater a Mater da nima moga nuka od mene svaka Mater https://www.youtube.com/watch?v=PxHT-FDWCAw