Fra Ivo Pavić - Darovi Duha Svetog

Pavao je svoj nekad bogati dom zamijenio dubokim siromastvom i svakodnevnom kontemplacijom, zivotom u ljudskoj samoci, posvecen svom istinitom prijatelju Isusu. Iako se zivotom u pustinji odmakao od strasnog progona rimskog cara, i svoje obitelji koja se vodila za ovozemaljskim blagom, sveti Pavao, kao i svi drugi pustinjaci nakon njega, ne moze se promatrati tek kao bjegunac od buke i okrutnosti svijeta.

Zivotom, moglo bi se reci, na rubu svijeta, Pavao ostvaruje svoj poziv na svetost, a ono sto je zanimljivo, pritom ne trazi svjedoke ni sljedbenike. Pa ipak, iako odvojen od svijeta, tom istom svijetu, pomaze i sluzi.
Sveti Pavao, cuo je i uistinu nasljedovao Isusove rijeci: "Ne mozete sluziti Bogu i bogatstvu. Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj zivot: sto cete jesti ili piti; niti za svoje odijelo: u sto cete se obuci! Zar nije zivot vrijedniji od hrane, a tijelo od odijela?" (Mt 6,25).
Sa ovim rijecima provedenim u djelo, zamotan u palmine listove, nikad nije ostao gladan ili sam. Dapace, Bog mu je podario 113 godina ovozemaljskog zivota.
Nije lako zivjeti zivot kakav je vodio ovaj svetac, i Bog na ovaj put salje samo rijetke.
Pa ipak, i mi koji smo nejaki i slabi, i za koje je predvidio drugacije staze, iz zivota svetoga Pavla Pustinjaka i ostalih pustinjaka i svetaca mozemo mnogo toga nauciti.
Ne trebaju nam zato nikakve knjige, dovoljno je da slijedeci Evandjelje ojacamo u vjeri u kojoj smo odgojeni. I sa tom snagom se predajmo Bogu koji nas nikada nece ostaviti same i gladne, unatoc svim ekonomskim, prirodnim i zivotnim nevoljama koje nam se dogadjaju.

To nam najbolje jamce ovi danasnji sveci pustinjaci, koji u materijalnom smislu nisu imali apsolutno nista, ali su zato svojim poniznim duhom obilovali.