Jesus replied, I am the bread of life.Svi se slažemo da živimo u nasilnom i agresivnom okruženju. Netko utječe na djecu, mlade i odrasle na takvo ponašanje. Perfidno, lukavo i, „u rukavicama“ sotona i njegovi demoni uvukli su se u naše domove i potiču preko, navodno, „bezazlenih“ uređaja, izrazito agresivno i nasilno ponašanje. Kako? Pogledajmo internet, koji je prepun izrazito nasilnih i agresivnih sadržaja. Od tučnjava, nasilja, pornografije, sve nam je dostupno u trenu, doslovce dok si rekao „klik“. Televizija je, generacije i generacije, odgojila i usmjerila, internet je samo nastavio u puno temeljitijem odgojnom stilu.
„Monkey see, monkey do“, je odgojna metoda televizije i interneta. Netko povlači konce ovih, izrazito i izuzetno, snažnih medija i sadržaja koji tako temeljito utječu na čovjeka. Toliko je promijenjen stil života te način komunikacije da je to uistinu zapanjujuće. Kontrola nad čovjekom nije uspostavljena samo da ga „otupi“, da ga drži u „šaci“, ne samo zbog toga, iako mnogi misle da je to glavna i primarna stavka televizije i interneta već da ga unakazi i napravi od njega agresivca i nasilnika koji je dovoljan sam sebi.
Ako čovjek uđe u virtualni svijet. Krene igrati jednu od popularnih igara, tada on živi taj svijet, tada ga taj svijet obuhvaća i postaje dio njega. To nije bezazleno. Kad igrate nasilnu igricu, ona obuhvaća vaše misli, ona utječe na vas u tom trenutku, ali, i nakon odigrane igrice, kad bi trebali živjeti vaš stvarni život. Sad zamislite koliko taj virtualni, nasilni, pornografski svijet utječe na dijete, mladog čovjeka, naposljetku i na odraslog čovjeka.
Pitate li se, zašto neki „influenceri“ koji „samo“ reklamiraju video igrice, odjeću, prehrambene proizvode i ostalo, zarađuju milijune preko društvenih mreža…zato jer na čovjeka snažno utječu slike i videa u koje je zadubljen, kao „začaran“. Koliko puta ste surfali po internetu i društvenim mrežama a da ste se u jednom trenutku zapitali: „zar je toliko vremena prošlo?!“ Vrijeme prolazi a da uopće nismo svjesni da prolazi pored nas, da smo dnevno, po nekoliko sati doslovce, nepovratno izgubili na društvenim mrežama samo gledajući i vrteći prstom ili klikanjem miša.
Čovječe, probudi se! Zaspao si! Vrijeme prolazi pored tebe! Kad si zadnji put prošetao sa mužem/ženom? Kad si zadnji put proveo dan u prirodi? Bez pametnog mobitela, bez tableta? Kad si zadnji put poljubio oca, majku, braću, sestre, djecu? Kad ćeš? Vremena je sve manje!
Međutim, netko sa strane se smije, podlo, zlobno. Netko tko nas pozna jako dobro. Taj koji nas pozna jako dobro, s radošću nas ovako opisuje: „Dovesti svijet u stanje tolike bezobzirnosti da mu ljudski život i dobrobit bližnjeg ne vrijedi ništa bio je prilično dug proces jer ja ne želim da takav stav ima samo mali broj ljudi. Ja želim da svi budu takvi. Čak i ti. I uspio sam. Nisam? Likuješ jer misliš da si umakao ovoj zamci? Nitko meni ne može umaknuti! Sjećaš li se televizije? Njome ne širim kao prihvatljiv samo spolni nemoral. Njome činim prihvatljivim i nasilje. Nasilje ne može biti prihvatljivo? To misliš? Jadniče. Kada si zadnji put promijenio program na TV-u jer nisi mogao da gledaš da neko nekoga tuče, siluje, muči? Ubija? Ja ću ti reći; NIKADA! A kada si promijenio program sa putopisa ili dokumentarnog programa da bi gledao neki kriminalistički film? Ili horor? Nasilje? Vidiš, to je ono što često činiš. To je ono što ti je zaista zanimljivo. I ti ćeš mi onda reći da nasilje nije prihvatljivo? Takve stvari ti sve manje počinju da smetaju. Predaleko si od Stvoritelja i premalo se služiš svojim umom da bi mogao prozreti moje vrlo pažljivo osmišljene zamke kojima JA oblikujem “tvoj” stav. U principu, putem televizije gotovo da i nije problem nametnuti čak i takvu krajnost kao što je nasilje. Bitno je, opet, da glumac bude simpatičan, da bude pozitivan, pa da te dovedem do toga da ti lično želiš da on bude nasilan i ubojica ukoliko se za tim, u filmu, ukaže potreba. Jesi li zamjerio tom pozitivnom liku koji je u filmu ubio nečijeg sina? Nečijeg oca? Nečijeg brata? Nekoga tko je imao porodicu koja ga je voljela ma kakav on bio? Naravno da nisi. Nisi o tome niti razmišljao. Kao što nećeš razmišljati o tome ni kada ti dođeš u takvu priliku. Recimo, rat ili sukob sa nekim poznatim ili nepoznatim. Sa nekim tko će ti nanijeti neku nepravdu…Nasilje sam u posljednje vrijeme učinio ljudskom svakodnevicom upravo putem televizije. Ono je uvijek prisutna alternativa za rješavanje problema. Baš kako sam i zamislio.
Ono na što sam posebno usmjerio svoje napore jeste da sklonost prema nasilju razvijem u ljudskom rodu od najranijeg doba. Možda ne obraćaš dovoljno pažnje na ono što sam danas pripremio za djecu. Nacrtane filmove i na kompjuterske igre. Na moja ostvarenja u ovom području posebno sam ponosan. Bilo je pokušaja ljudi da skrenu pažnju na nasilje još u starijim crtanim filmovima, ali sve je to ostalo na zapažanju nekolicine. Danas sam uspeo djecu prikovati uz najbrutalnije crtane filmove. Djeca su počela uživati u nasilju. Počela su se poistovjećivati sa likovima u crtanim filmovima.
Kroz kompjuterske igre sam omogućio djeci da lično budu oni koji će ubijati i uništavati stotine različitih bića, a posebno ljudi koji su označeni kao neprijatelji. Šta misliš, kako danas jedan mladi vojni pilot ili onaj koji upravlja pravom i razornom navodećom raketom doživljava ljude koje vidi na svom monitoru? Misliš li da on razmišlja da su to dolje živi ljudi? Misliš li da razmišlja o strahovitoj patnji i bolu koji će nanijeti tim ljudima dolje? Da razmišlja o sakaćenju granatama, ubijanju nečijih voljenih… Naravno, da ne! On to doživljava kao kompjutersku igricu. Moja lukavost je ovdje došla do stvarnog izražaja.
Kada neko nekoga u filmu navodno ubije, gotovo da nema sahrane, gotovo da se ne prikazuje da neko žali za tom osobom. Nema prikaza uništenih života obitelji ubijenog. U kompjuterskim igricama toga nema uopće. Uskoro će cijeli jedan naraštaj koji dolazi postati upravo tako nemilosrdan. Podučeni nasiljem kao jedinim odgovorom na rješavanje problema, šta misliš kakvi će oni biti političari, ljudi koji će voditi neku zemlju, grad, firmu, porodicu…?
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar