söndag 2 september 2018

Video Kloster



Johannes Maria Taraba

Information om konversation

Johannes Maria Taraba
Upplagd av kl. Inga kommentarer:

Ivan Evanđelist Šarić – Pouka na Petnaestu nedjelju po Duhovima
Suzana Solis·Söndag 2 september 2018

📷
Darko Kont är med Paško Gulin.
6 tim ·
Ivan Evanđelist Šarić – Pouka na Petnaestu nedjelju po Duhovima
Molitva prije pouke
Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.
Evanđelje Luk. 7, 11-16.
U ono vrijeme iđaše Isus u grad, koji se zove Naim, i s njim iđahu učenici njegovi i mnoštvo naroda. A kad se približavaše k vratima gradskim, gle, iznašahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i naroda iz grada mnogo iđaše s njom. I vidjevši je Gospodin sažali mu se za njom, i reče joj: Ne plači! I pristupi i prihvati za mrtvački lijes, a nosioci stadoše. I reče: Mladiću, tebi govorim, ustani! I sjede onaj, koji bijaše mrtav, i stade govoriti. I dade ga materi njegovoj. A strah obuze sve, i veličahu Boga govoreći: Velik prorok ustade među nama, i Bog pohodi narod svoj.
Pouka na temelju svetog Evanđelja
Nečistoća.
Mati za mrtvačkim lijesom svojega djeteta, uvijek je to slika, što čovjeka dira u srce. A možemo pod ovom materom iz Naima razumjeti i mater sviju nas, našu svetu Crkvu. Dan na dan ide ona za lijesovima tolike svoje djece. A u tim lijesovima leže mrtve duše, žalosne žrtve, što ih ubi ona nemila bolest, kojoj je ime nečistoća.
Pa smo dužni, opet i opet, upozoriti na tu ogavnu i ružnu bolest, jer se ona prihvaća lako svakoga, a prihvaća se nekako potajno i lukavo.
Neke bolesti ne prihvaćaju se svakoga, kao na pr. dječje bolesti. Odrasli ne trebaju se bojati dječjih bolesti. Druge opet bolesti prihvaćaju se pojedinih staleža. Ali ta pošast nečistoče prihvaća se svakoga. Ne poštedi ni djecu ni odrasle. I nijedan stalež nije od nje siguran.
One nedopuštene igre, oni tajni ružni razgovori i grijesi kazuju nam dovoljno, da se ta bolest nečistoće hvata i male i školske djece.
I oženjenih hvata se ta pošast. Ona kod njih obara one svete zakone, što ih je Stvoritelj izdao za ženidbu. Imala bi ženidba donositi život, a donosi danas toliko puta smrt. Toliko puta povređuje se danas vjernost i dužnost ženidbena.
A najviše je toj pošasti nečistoće izvrgnuto najljepše doba, proljeće ljudskoga života, zlatna mladost. U onim mrtvačkim lijesovima najviše ima mrtvih mladenačkih duša. I zato Bog napose opominje mlada čovjeka: »Spomeni se svojega Stvoritelja u danima svoje mladosti.« [Prop. 12, 1.] Nažalost, tako se slabo sluša ova sveta opomena Božja. Mladež je danas tako slaba, gluha i lakoumna. I zato ta nečistoća ima baš u njezinim redovima toliku žrtvu. Pa stoga nesamo mladi ljudi, već i svi oni, koji se imaju brinuti za mladež, poglavito roditelji, svećenici i učitelji, imaju tešku i punu odgovornosti dužnost, da jednako straže i paze, te nam se mladost naša ne okuži tom strašnom kugom nečistoće.
A opasna je duši ta nečistoća najviše stoga, jer se došulja iz potaje i lukavo. Kad bi ona sa sebe skinula svoju lukavu i zamamnu masku, čovjek bi pobjegao od nje. Ali ona obećaje duši radost i život, i pruža srcu slast i vino. Vino, što je pomiješano sa zmijskim smrtonosnim otrovom. Da navedemo koji primjer!
Eno mladić ili djevojka od kojih sedamnaest godina ide ulicom. Prolazi pokraj raznih dućanskih izloga. I stane kod jednoga izloga. Gleda onu besramnu sliku. Divlja je nečista strast već tu. I u duši se porodila ružna nečista misao. I duša se sad zabavlja s tom ružnom nečistom mišlju. I s tom ružnom nečistom mišlju ide dalje ulicom taj mladić ili ta djevojka. Jadnici već su izgubili ponajljepši biser! Biser svete čistoće.
Drugi primjer. Roditelji puštaju, da im odrasla kći naokolo hoda čitavo nedjeljno popodne. I na izlet je puštaju sa kojekakvim sumnjivim društvom. I u mrak je puštaju samu. I njihovoj se kćeri brzo pridruži nečistoća. Ali ne kao kakva razbojnica, već kao prijateljica. I s tom prijateljicom ode tamo, zađe onamo, pođe i na ples, uđe i u kino, i u kazalište, i u cirkus i t.d. I zabavlja se djevojka, i gonjena od strasti smije se, i gleda, i uživa u blatu nečistoće. I domalo imamo pred sobom jednu jadnicu, jednu već pokvarenu i razuzdanu dušu, koja uzalud uzdiše: »Tko će mi povratiti moju mladost, da je bolje sprovedem!«
I ovaj još primjer! Jedan otac obitelji sjedi zamišljen i zabrinut u svojoj sobi. I pristupi mu nečistoća, ali opet, to se zna, kao kakova tješiteljica i pomoćnica. I ona mu govori: »Nemoj stavljati u opasnost zdravlje svojoj ženi! I kako ćeš izaći na kraj, ako za tvojim stolom jednako raste broj? Radi onako, kako ti ja kažem, pa ćeš se riješiti sviju tih briga!« Tako govori nečistoća. I jadan otac obitelji radi tako. A u isto vrijeme dobri duhovi ostavljaju kuću njegovu, i mrke sjene uvlače se u nju. I nad njim se nebo zastire tamnim oblakom, i ne grije ga više zlatno Božje sunce. I zatutnji napokon grom, i sijevne munja, i mač osvete Božje u kući zabljesne i prosiječe dragi život i jednome i drugome njegovu djetetu. I sad jadni čovjek dolazi k sebi. Teško sav iskušan i izmučen u savjesti svojoj vraća se opet čistim zakonima svete kršćanske ženidbe.
Predragi slušaoci! Svi, svi bez izuzetka, i djeca, eto, i odrasli, budite dakle na oprezu i bdijte nad svojom čistoćom! Ako itko obilazi u ovčjoj koži, a iznutra je vuk grabljivi, znajte, to je ružna nečistoća! I ako koja bolest vuče za sobom vječnu smrt, znajte, to je opet ružna i blatna nečistoća! I neka vam uvijek bude na pameti ona ozbiljna opomena Apostolova: »Znajte i upoznajte, da nijedan bijednik i nečist nema baštine u Kraljevstvu Krista i Boga.« [Ef. 5, 5.]
Odlučujem u ime Božje, da ću barem jedamput na mjesec pristupati k Stolu Gospodnjemu i uživati »Hljeb Jakih«. Znam, da ću tako najbolje sačuvati u duši svojoj svetu čistoću. I poslušat ću glas Spasiteljev, koji nam govori: »Bdijte i molite se, da ne padnete u napast!« [Mark. 14, 38.] I stavit ću se pod okrilje Prečistoj Djevici. Njoj predajem odmah sada srce svoje, neka mi ga čuva i brani od svih lukavih zavodnika, od svakog nečistoga grijeha! Napane li me nečista napast, odmah ću moliti Zdravomariju.
Molitva poslije pouke
Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.
Upplagd av kl. Inga kommentarer:

lördag 1 september 2018

Saturday–Fourteenth Week after Pentecost


Okategoriserade 9 minuter

Saturday–Fourteenth Week after Pentecost
Morning Meditation
THE HUMILITY OF THE BLESSED VIRGIN
Jesus Christ said: Learn of me, because I am meek and humble of heart. As holy Mary was the first and most perfect disciple of Jesus Christ in the practice of all virtues, she was the first also in Humility, and merited to be exalted above all creatures.
I.
“Humility,” says St. Bernard, “is the foundation and guardian of virtues,” for without humility no other virtue can exist in the soul. Should the soul possess all virtues, all will depart when humility goes. But, on the other hand, as St. Francis de Sales wrote to St. Jane Frances de Chantal, “God so loves humility that whenever He sees it He is immediately drawn thither.” This beautiful and so necessary virtue was unknown in the world; but the Son of God Himself came on earth to teach it by His own example, and willed that in this virtue in particular we should endeavour to imitate Him: Learn of me, because I am meek and humble of heart (Matt. xi. 29). Mary, being the first and most perfect disciple of Jesus Christ in the practice of all virtues, was the first also in that of humility, and by it merited to be exalted above all creatures. It was revealed to St. Matilda that the first virtue in which the Blessed Mother particularly exercised herself from her very childhood was that of humility.
The first effect of humility of heart is a lowly opinion of ourselves: “Mary had always so humble an opinion of herself, that, as it was revealed to the same St. Matilda, although she saw herself enriched with greater graces than all other creatures, she never preferred herself to any one.” Not indeed that Mary considered herself a sinner: for “humility is truth,” as St. Teresa remarks: and Mary knew that she had never offended God: nor was it that she did not acknowledge that she had received greater graces from God than all other creatures; for an humble heart always acknowledges the special favours of the Lord, to humble itself the more: but the Divine Mother, by the greater light wherewith she knew the infinite greatness and goodness of God, also knew her own nothingness, and therefore more than all others she humbled herself. “The most Blessed Virgin had always the majesty of God, and her own nothingness, present to her mind,” says St. Bernardine. As a beggar, when clothed with a rich garment, which has been bestowed upon her, does not pride herself on it in the presence of the giver, but is rather humbled, being reminded thereby of her own poverty; so also, the more Mary saw herself enriched, the more did she humble herself, remembering that all was God’s gift; whence she herself told St. Elizabeth of Hungary that “she might rest assured that she looked upon herself as most vile and unworthy of God’s grace.” Therefore St. Bernardine says that “after the Son of God, no creature in the world was so exalted as Mary, because no creature in the world ever humbled herself so much as she did.”
II.
It is an act of Humility to conceal heavenly gifts. Mary wished to conceal from St. Joseph the great favour whereby she had become the Mother of God, although it seemed necessary to make it known to him, if only to remove from the mind of her poor spouse any suspicions as to her virtue, which he might have entertained on seeing her pregnant: or, at least, the perplexity into which it indeed threw him: for St. Joseph, on the one hand unwilling to doubt Mary’s chastity, and on the other ignorant of the mystery, was minded to put her away privately (Matt. i. 19). This he would have done had not the Angel revealed to him that his spouse was pregnant by the operation of the Holy Ghost.
Again, a soul that is truly humble refuses her own praise; and should praises be bestowed on her, she refers them all to God. Behold, Mary is disturbed at hearing herself praised by St. Gabriel; and when St. Elizabeth said: Blessed art thou amongst women…and whence is this to me, that the mother of my Lord should come to me? … Blessed art thou that hast believed (Luke i. 42-45), Mary referred all to God, and answered in that humble Canticle: My soul doth magnify the Lord (Luke i. 46-55), as if she had said: Thou dost praise me, Elizabeth; but I praise the Lord, to Whom alone honour is due; thou wonderest that I should come to thee, and I wonder at the Divine goodness in which alone my spirit exults: and my spirit hath rejoiced in God my Saviour. Thou praisest me because I have believed; I praise my God because He hath been pleased to exalt my nothingness: because he hath regarded the humility of his handmaid. Hence Mary said to St. Bridget: “I humbled myself so much, and thereby merited so great a grace, because I thought, and knew, that of myself I possessed nothing. For this same reason I did not desire to be praised; I only desired that praises should be given to the Creator and Giver of all.” Wherefore an ancient author, speaking of the humility of Mary, says: “O truly blessed humility, which hath given God to men, opened Heaven, and delivered souls from hell.”
It is also a part of humility to serve others. Mary did not refuse to go and serve Elizabeth for three months. Hence St. Bernard says, “Elizabeth wondered that Mary should have come to visit her; but that which is still more admirable is that she came not to be ministered to but to minister.”
Spiritual Reading
THE HUMILITY OF THE BLESSED VIRGIN
Those who are humble are retiring, and choose the last place; and therefore it was, as remarks St. Bernard, that Mary, when her Son was preaching in a house, as is related by St. Matthew, and she wished to speak to Him, would not of her own accord enter, but remained outside, and did not avail herself of her maternal authority to interrupt Him. For the same reason also when she was with the Apostles awaiting the coming of the Holy Ghost, she took the lowest place, as St. Luke relates, All these were persevering with one mind in prayer, with the women, and Mary, the mother of Jesus (Acts i. 14). Not that St. Luke was ignorant of the Divine Mother’s merits, on account of which he should have named her in the first place, but because she had taken the last place amongst the Apostles and women; and therefore he described them all, as an author remarks, in the order in which they were. Hence St. Bernard says: “Justly has the last become the first, who being the first of all became the last.”
In fine, those who are humble, love to be contemned; therefore, we do not read that Mary showed herself in Jerusalem on Palm Sunday, when her Son was received by the people with so much honour: but on the other hand, at the death of her Son she did not shrink from appearing on Calvary, through fear of the dishonour which would accrue to her when it was known that she was the Mother of Him Who was condemned to die an infamous death as a criminal. Therefore she said to St. Bridget: “What is more humbling than to be called a fool, to be in want of all things, and to believe one’s self the most unworthy of all? Such, O daughter, was my humility; this was my joy; this was all my desire with which I thought how to please my Son alone.”
The Venerable Sister Paula of Foligno was given to understand in an ecstasy how great was the humility of our Blessed Lady; and giving an account of it to her confessor, she was so filled with astonishment at its greatness that she could only exclaim: “Oh, the humility of the Blessed Virgin! O Father, the humility of the Blessed Virgin! How great was the humility of the Blessed Virgin! In the world there is no such thing as humility, not even in its lowest degree, when you see the humility of Mary.” On another occasion our Lord showed St. Bridget two ladies. The one was all pomp and vanity. “She,” He said, “is pride; but the other one whom thou seest with her head bent down, courteous towards all, having God alone in her mind, and considering herself as no one, is Humility, and her name is Mary.” Hereby God was pleased to make known to us that the humility of His Blessed Mother was such that she was humility itself.
Evening Meditation
CONSIDERATIONS ON THE PASSION OF JESUS CHRIST
I.
St. Augustine says that Jesus Christ, having first given His life for us, has bound us to give our life for Him; and, further, that when we go to the Eucharistic table to communicate, as we go to feed there upon the Body and Blood of Jesus Christ, we ought also, in gratitude, to prepare for Him the offering of our blood and of our life, if there is need for us to give them for His glory.
Full of tenderness are the words of St. Francis de Sales on this text of St. Paul: The charity of Christ presseth us (2 Cor. v. 14). To what does it press us? To love Him. But let us hear what St. Francis de Sales says: “When we know that Jesus has loved us even to death, and that the death of the Cross, is not this to feel our hearts constrained by a violence as great as it is full of delight?” And then he adds: “My Jesus gives Himself wholly to me, and I give myself wholly to Him; I will live and die upon His breast, and neither death nor life shall ever separate me from Him.”
St. Peter, in order that we might remember to be ever grateful to our Saviour reminds us that we were not redeemed from the slavery of hell with gold or silver, but with the Precious Blood of Jesus Christ, which He, the innocent Lamb, sacrificed for us upon the altar of the Cross. Great, therefore will be the punishment of those who are thankless for such a blessing. It is true that Jesus came to save all men who were lost; but what was said by the Venerable Simeon, when Mary presented the Child Jesus in the Temple is also true: Behold, this child is set for the fall and the resurrection of many in Israel, and for a sign which shall be contradicted (Luke ii. 34). By the words for the resurrection he expresses the salvation which all believers should receive from Jesus Christ, who by Faith should rise from death to the life of grace. But first, by the words he is set for the fall, he foretells that many shall fall into a greater ruin by their ingratitude to the Son of God, Who came into the world to become a contradiction to His enemies, as the following words imply: This child is for a sign which shall be contradicted; Jesus Christ was set up as a sign, against which were hurled all the calumnies, the injuries, and the insults the Jews devised against Him. And this sign is contradicted not only by the Jews of the present day, who deny Him to be the Messias, but by those Christians who ungratefully return His love with offences, and neglect His commands.
II.
Our Redeemer, says St. Paul, went so far as to give His life for us, in order to make Himself the Lord of all our hearts, by the manifestation of His love in dying for us. For to this end Christ died and rose again, that he might be Lord both of the dead and of the living (Rom. xiv. 9). No, we are no longer our own, writes the Apostle, since we have been redeemed by the Blood of Jesus Christ. Therefore, whether we live or whether we die, we are the Lord’s (Rom. xiv. 8). If, then, we do not love Him and obey His precepts, of which the first is that we love Him, we are not only ungrateful, but unjust, and deserve a double punishment. The obligation of a slave rescued by Jesus Christ from the hands of the devil is to devote himself wholly to love and serve Him, whether he live or whether he die.
St. John Chrysostom makes an excellent reflection upon the above-quoted text of St. Paul, saying that God has more care for us than we have for ourselves; and therefore regards our life as His own gain, and our death as His own loss; so that if we die, we die not to ourselves, but also to God. Oh, how great is our glory while we live in this valley of tears, in the midst of so many dangers of perishing, that we should be able to say: We are the Lord’s! We are His possession; He will take care to preserve us in His grace in this life, and keep us with Himself throughout eternity in the life that is to come!

Upplagd av kl. Inga kommentarer:
https://www.facebook.com/fratiassisi/videos/291151854948668/UzpfSTEwMDAyNjI0MzQ3MjczNDoxNTgxNzEzMjE3MzQzMTY/
Upplagd av kl. Inga kommentarer:
pozeskivodic.com/zavrsna-vecer-devetnice-gospi-od-suza/
Upplagd av kl. Inga kommentarer:
40d prije Uskrsa
Suzana Solis·Lördag 1 september 2018

Za Duše Naših Pokojnika I Dušama U Čistilištu


KRUNICA SRCA MARIJINA ZA DUŠE U ČISTILIŠTU
KRUNICA SRCA MARIJINA ZA DUŠE U ČISTILIŠTU
1.Nastajanje krunice
Ova krunica nastala je već odavna u Francuskoj.
Ispitana je od preuzvišenog biskupa iz Namesa i
preporučena kao jedno vrlo jako sredstvo za brzo
izbavljanje duša iz čistilišta.Od tada je vrlo
proširena među pobožnim vjernicima. Uovoj krunici
obraćamo se Mariji,Zagovornici duša u čistilištu,tražeči pomoć za njih.
2.Način moljenja ove krunice
Krunica za preminule sastoji se u svojom izvanjskom
uređenju od jednog Križa i jedne medaljice "Marije
Zagovornice duša u čistilištu",od 4 niza po 10 zrnaca
to znači 40 malih zrna na ćast i spomen 40 sati ,koje
je Isus Krist proveo u pred paklu (limbu) da oslobodi
i uvede u nebo sve svete duše umrle prije Njega i
4 velika zrna .Po njenoj nutarnjoj raspodaji sastoji
se od sljedećih kratkih molitava;Kod križa moli se:
1Očenaš....1Zdravo Marijo....a na velika zrna moli se:
"Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila
njima i probudi se čin vjere,ufanje i ljubavi".
Na 40 malih zrnaca od 4 desetice milo se sljedeće zaziv:
"Slatko Srce Marijino njihovo (moje )spasenje"
krunica se završi sa psalmom 129 (de profundis)Iz dubine
vapjem .........
Za čin vjere,ufanja i ljubavi nisu određene nikakve
formule.Dovoljno je reći:Moj Bože ja vjerujem u
Tebe ,jer si vječna istina.Ja se ufam u Tebe ,jer
si beskonačno dobar.Ja Te ljubim nada sve ,jer si
dostojan beskrajne ljubavi.Iz ljubavi prema Tebi
ljubim svoje bližnje kao samoga sebe.
Iz dubine vapjem k tebi Gospodine ,
Gospodine ,usliši glas moj!
Nek slušaju uši Tvoje ,glas molitve moje!
Ako gledaš na bezakonje ,Gospodine,Gospodine,
tko će oprostiti?
No Tebe je oproštenje i radi zakona Tvojega
čekam Tebe,Gospodine .
Čeka duša moja riječ Njegovu ,ufa se duša moja
u Gospodinu .
Jer je Gospodin milosrđe ,i obilno je u Njega
otkupljenje.
Ion će otkupiti Izraela od svih bezakonja njegovih.
Pomolimo se! Bože oproštenje djelitelju i ljudskoga
spasenja ljubitelju ,molimo blagost Tvoju
,da braći,rođacima i dobrotvorima našega zbora,
koji su preminuli s ovoga svijeta,po zagovoru
blažene Marije ,vazda Djevice,i svih svetaca
Tvojih ,dopustiš da dođu u zajednicu
vječnog blaženstva!
Bože Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernih ,
udjeli dušama slugu i službenica svojih oproštenje
i otpuštanje svih svojih grijeha,da oproštenje koje su
vazda željele pobožnim molitvama postignu!
koji živis i kraljuješ u vjeke vjekova!
Amen!
pokoj vječni daruj im Gospodin!
I svjetlost vječna svjetlila njima!
Počivali u miru!
Amen!
Presveta Majka:Ja kao Kraljica pravde,moja draga djeco ne mogu vam dati mir,jer vi odbacuje te riječi
Moga Božanskog Sina i odbacujete Nega.Mir u vašim zemljama može doć samo preko molitava.Vi za mir
morate moliti! To je ono zbog čega Ja ,a i zbog mnogih drugih stvari toliko plačem.
Draga djeco Moje Suze koje sam Ja prolivala kroz mnoga stoljeća mogle bi ispuniti vaše oceane.
Moje Suze su svete suze milosrđa .Preko Mojih Majćinskih Suza Milosrđa dolaze sve milosti koje čete vi
trebali u borbi protiv zla,jer se Mojih Suza kao i duša na koje su pale Moje Suze ,plaši cjeli pakao.
Kada se Moje Suze Milosrđa zazivaju preko tri Zdravo Marije 53000 (pedeset tri tisuće)duša u čistilištu biva podignuto na lakši nivo,ili se potpuno oslobađa iz čistilišta.
Tkaođer u isto vrijeme53000 (pedeset tri tisuće)demona biti će u paklu svezano lancima .To je veča milost koja je dana našoj vjernoj djeci ,kojoj su u ovo vrijeme potrebne mnoge posebne milosti.
I molitva
Presveta Djevice Majko,Bezgriješna Kraljice Neba i zemlje ,Majko žalosna pomozi dušama u čistilištu,blagoslovi ih Svojim Dvetim Krvavim Suzama Milosrđa i olakšaj im njihove patnje.
Natu nakanu prikazujem tri Zdravo Marije;Zdravo Marijo milost ti puna........
II molitva
Presveta Majko ,usrdno Te molimo,blagoslovi nas Svojim Svetim Krvavim Suzama Milosrđa i daruj nam milosti,koje su nam potrebne u borbi protiv zla u ovom teškom vremenu. Amen.
Na nakanu prikazujem tri Zdravo Marije;Zdravo Marijo milost ti puna


  📷💚📷💚📷💚📷💚📷💚📷💚Francuzi kartuziznajumolitve pisati, Amen.📷💚📷  Katolički Molitvenik
16 min ·
MOLITVA PROTIV STRAHA
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen
Dobri Bože na nebesima, dolazim u tvoju prisutnost, okružen mnoštvom svetih i anđela tvojih. Osjećam u sebi strah, stoga te molim da u ovo vrijeme, kada se bojim, još više se pouzdajem u tebe. Oče dobri, oprosti mi sve strahove, i daj mi veće pouzdanje u Tebe, kao što su ga imali sveti tvoji. Ohrabri me svojim Duhom Svetim, da mogu reći: Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim! Oprosti mi što često zanemarim razmišljati kako si Ti Svemoćni Bog i da sve što mi se dogodilo može me više približiti Tebi, ako tražim tvoju pomoć.
Oče dobri, imam povjerenje u tebe, jer činiš samo ono što je dobro. Stoga u snazi vjere i svoga pouzdanja u Tebe, vraćam natrag zavjesu straha koju je Sotona navukao, i oslanjam se na Tebe i tvoju riječ koja mi kaže ‘ne boj se, jer ja sam s tobom’ (Iz 41,10).
Zahvaljujem ti za ljubav i milost prema meni i mojoj obitelj. Zahvaljujem ti što su Sotona i njegove horde, nemoćni pred Tobom i tvojom milošću. Stavljam sebe i svoju obitelj u tvoje moćne i nježne ruke.
Daj mi hrabrost, umjesto kukavičluka i straha. Trebam hrabrosti pred ljudima i pred samim sobom. Trebam hrabrosti u borbi protiv neprijatelja, protiv njegovih strahova i laži. Trebam tvoju pomoć da budem jak u Tvojoj ljubavi. Trebam utjehu u Tvojoj prisutnosti. Trebam Tvoju ljubav stalno. Trebam ustrajnost u činjenju dobra i u molitvama, sve dok ne prijeđem k Tebi u blaženu vječnost. Amen.
Slava Ocu…






Suzana Solis Djeca kupê drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde. Zar mene tim pogrđuju« – riječ je Jahvina – »a ne sebe na svoju sramotu?« I stoga ovako govori Jahve Gospod: »Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.«
OTPJEV (Jer 7,11; Iz 56, 7, Iv 2, 16)
R. Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička * Dom moj zvati će dom molitve za sve narode.
O. Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. * Dom moj zvati će dom molitve za sve narode.
DRUGO ČITANJE: Iz govora o Matejevom evanđelju sv. Ivana Zlatoustoga (Homilija. 50, 3-4; PG 58, 508-509)
Kad kitiš svetište, nemojte zaboraviti svoju braću u potrebi
Želite li častiti tijelo Kristovo? Ne preziri ga gola i niti ga ovdje časti svilenim odijelima, niti ga vani ne zanemari kad kad ga sretnete na ulici odjevena u dronjke i promrzla. Onaj koji je rekao: ‘Ovo je moje tijelo’ isti je onaj koji je rekao: ‘Vidjeli ste me gladna i niste me nahranili’ i ‘Što god niste učinili najmanjem od moje braće, meni niste učinili’… Kakvo je dobro od toga što je euharistijski stol krcat zlatnim peharima kad vaš brat umire od gladi? Počnite tako što ćete njega nahraniti a zatim možete ukrasiti oltar s onim što njemu pretekne.
Učimo se razmišljati i slaviti Krista kako on to želi. Najbolje nekoga častimo, ako učinimo, što želi, a ne kako mi mislimo. Na primjer, Petar je mislio da će iskazati Kristu čast, ako mu ne dopusti da mu opere noge. Ali to nije bila čast, nego sasvim suprotno. Tako mu isto i ti iskaži čast, kako je sam zapovijedio, i svoja dobra dijeli siromasima. Bogu ne trebaju zlatne posude, nego zlatne duše.
To kažem, ne da bih zabranio da se takvi darovi daju, nego tražim da se s tim i prije tih darova daje milostinja. Dragi su Bogu darovi, ali draža mu je milostinja. Bog rado prima darove; ali mnogo više milostinju. U prvom primjeru ima korist samo onaj, koji daje, u drugom i oni koji prima. U darivanju može biti prilika za hvalisanje, a u davanju milostinje pokazivanje milosti i ljubaznosti.
Što koristi, ako je Kristov stol prepun zlatnih kaleža, dok sam Krist umire od gladi? Najprije nasiti gladnoga, a tek onda suviškom ukrasi stol. Ali dat ćeš mu zlatni kalež, a ne ćeš mu dati šalicu hladne vode? Čemu krasiti njegov oltar zlatom vezenim pokrivačima; ako mu ne daš potrebno odijelo? Kakvu korist to donosi? Kaži mi: Ako bi vidio nekoga, bez nužne hrane, i bori se sa svojom glađu, misliš da će ti se zahvaliti ako ukrasiš njegov stol zlatom ,ili će biti ogorčen? Ili ako vidiš nekoga pokrivenog dronjcima i promrzlog, pa ga ne obučeš, nego oko njega postaviš zlatne zavjese, a ti mu kažeš da je to u njegovu čast, ne bi li se okrenuo misleći da mu se rugaš?
Tako razmišljaj i o Kristu, hoda okolo i luta a možda i prosi, i ne zna ni gdje će prenoćiti, a ti ga ne primaš kao gosta, nego , ukrašavaš pod, stupove i zidove svetišta i pališ svjetlo u srebrnim svjetiljkama, ne posjećuješ ga kad je u zatvoru.

Upplagd av kl. Inga kommentarer:
Prenumerera på: Inlägg (Atom)