Sergey Grischuk - I Love

Ayesh ledsen Gabe mig hopp

Ayesh ledsen Gabe mig hopp
Icke hemmahörande i ögonen tristess
Aschoff behövande .. Mushtaq förmåga att arbeta och
Out jag född blind
Ali och efter mig mycket blinda personer egna ögon Hevena
Vem rörde vid mig mitt hjärta beräknad passera ljus och nåd
Och Akit som Benadana mud Vill Adowiny
Maine Parlamentet anser blinda tiggare vara dag inkwell lera
Och visar ljuset världen efter år levde blinda
Havni och ringde mig och Baida synd
Berörde mig. Stärkt mig.
Öppna. Mud. Mina ögon.
Öppna. Mud. Mina ögon.
Öppna. Mud. Mina ögon.

Visa originaltext

en kommentar

1

3 +1:or

3

inga delningar

Delas offentligt•Visa aktivitet

• 
  Suzana saloma+1

  pučki opjevao u desetercu o. Milan Pavelić.
  
  
  Šetnju šeta Spas čitava svijeta,
  Po obali, što zelena cvjeta
  Podno gora i podno timora
  Ukraj jasna Galilejskog mora.
  Namjera ga namjerila bila
  Na dva momka, do dva brata mila,
  Dva ribara iz malena grada,
  Baš Jakova i Ivana mlada.
  »Hajte za mnom«, reče Isus njima,
  I oni se rastaše sa svima,
  Sa mrežama oca ostaviše,
  Za Spasom se smjesta otpraviše.
  
  Al gle, djeva, sjetna oka crna,
  Doskakuta potiho ko srna
  Pa k Ivanu prikuči se bliže,
  Žapćuć zbori, biser-suze niže:
  »O Ivane, od očiju draži,
  Kamo krećeš, što ti duša traži?
  Zašto rodnu ostavljaš kučicu
  I još mene svoju zaručnicu?
  
  Kakvu to se tamo nadaš jadu?
  Zašto sreću razaraš nam mladu?«
  Tiha bola Ivi srce para,
  Ne gledeć je njojzi odgovara:
  »Da i život sav mi je u tebi,
  Sestro moja, uzeo te ne bih.
  Otkupitelj svijeta došao je
  I u društvo pozvao me svoje,
  Meni red je za života moga
  Ljubit, služit Njega jedinoga,
  Njemu živjet, Njemu umirati,
  Dušu, tijelo Njemu darovati.
  Sestro moja, Bog nam veze neće,
  Pa gdje u njoj bilo bi nam sreće?
  Budi, seko, duše uzvišene,
  Sjekni srcem i pregori mene,
  Još momaka rodila je mati,
  Bog će tebi boljeg druga dati,
  A djevom li ostaneš do kraja,
  S lijerom ćemo naći se sred raja,
  Tu će ljubav združiti nas nova
  Čišća, slađa, trajnija neg ova.«
  Gleda djeva duše zadivljene,
  A Ivana Božje motre zjene,
  Iz njih ljubav silnog Srca teče,
  Kojom rane svakakve se liječe.
  
  Od Isusa Ivan već se ne da,
  Za Njim ide, Njega posvud gleda,
  O Njem misli, o Njem u snu sniva,
  Dan za danom sličniji Mu biva.
  Čist ko dijete, pun ljubavi žarke,
  Za tog svijeta on ne mari varke;
  Od svih bolje Učitelja shvaća,
  A Učitelj ljubavlju mu vraća:
  S prva trena izabire njega
  Za drugara, svoga najdražega,
  Kod večere glava Ivanova
  Čuti kucaj Srca Isusova,
  Isus s križa njega raspoznaje,
  Majku svoju za majku mu daje,
  Silnog orla krila pripinje mu,
  Poput munja oči daje njemu.
  
  U visine duh Ivanov leti,
  Gdje se vidi Bog tri puta sveti,
  Gdje od svega divnija i slađa
  Riječ se vječna od svog Oca rađa.
  Tu besjede on božanske piše
  Sve krasote i strahote diše
  Tajanstvenih čudesnih viđenja,
  Žto ih priča knjiga Otkrivenja.
  Do starosti drevne živujući
  U Gospodnjoj on revnuje kući,
  A kad smrt mu u pohode zađe,
  S Majkom Isus kod njega se nađe,
  Dušu svoga ljubimca uzeše
  I u rajske dvore je odniješe.
  
  Silna, krotka dušo Ivanova,
  Bjelja i od snijega Libanova,
  Plamenija od munje za tmina,
  Poletnija od orla s visina:
  Gledni Crkvu, gdje u jada trista
  Rat ratuje s vojskom Antikrista!
  »Sine groma«, gromom s neba smjeri
  Grdnu glavu stare strašne zvijeri;
  S našom Gospom, s pukom svetitelja
  Moli, moli našeg Spasitelja,
  Da rasplamsa svećeničke grudi,
  Sveti zanos u momcima budi,
  Muževima muški duh da prene,
  Snagom paše starce, djecu, žene,
  Očajnima uzme misli crne,
  Zalutale iz propasti vrne,
  Da sred tmica Crkva Zaručnica
  Sine Mu ko slavna Pobjednica!