Hvalospjev (Pnz 32, 1-12). Gospodnja ljubav prema njegovu narodu
Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila (Mt 23, 37)
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti: *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću Ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše - †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš?
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Ant. Boga našega veličajte.
Jakovini Hvalopjem 1/4umro za Isusa 4 past bili na brdu Tabor sa Isusom💓💓💓💌👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👰👼
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar