Greatest Heroes of the Bible The Judgement of Solomon

Marko Vučetić
den 19 december 2017 · Tomislavgrad, Bosnia & Herzegovina ·
BITI U SVIJETU KAO UPRAVLJENOST PREMA VLASTITOJ SMRTI
Krajem kalendarske godine studentima neizostavno predajem o filozofijskom značaju smrti. Simmel i Heidegger, individualnom smrću iz kolekcije bivstvovanja odmaknuti mislitelji, pozivaju nas, kulturom i jezikom susretnom formom, da smrt ne mislimo, nego da prema vlastitoj smrti idemo stvarajući autentične sadržaje, a tada naša smrt misli, djeluje i uozbiljuje naš život. Biti u svijetu znači biti svjestan vlastitog vremena, jednokratnosti, konačnosti i smrti.
Ne pripadamo tuđem vremenu, imamo svoje vrijeme i smrt nije kraj života, nego je život početak smrti. Simmel daje jednu sliku za one koji utvaraju da svakim novim danom života imaju sve više: oni su poput putnika na brodu koji na palubi mahnito bježe u suprotnom smjeru od kretanja broda, misleći da se kreću u smjeru bijega, a ne u smjeru odlazeće rute. Tužno.
Kad čovjek shvati odgovornost prema vlastitoj smrti, kao mogućnosti autentične slobode i neponovljivog značaja, prigode da bude autor djela, a ne djelo nekog autora, živjet će (umirati) u smislenom svijetu bez bijega i posluha.
Ljudsko će tada biti smrtno, a nestat će i svi oblici humane dresure u formi iluzije života.


namjera ovog teksta je mrtvima objasniti da su živi...to je nemoguće, oni su mrtvi odavno...okrenimo se živima