13. nkg-b
Evanđeoski odlomak ove nedjelje donosi nam dva Isusova čudesna djela u kojima vraća život dvjema ženskim osobama: ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja i dvanaestogodišnjoj djevojčici, kćeri upravitelja sinagoge Jaira, koja je bila na umoru.
Ove dvije žene predstavljaju Božji narod Izrael. U hebrejskom jeziku imenica Izrael ženskog je roda. Broj dvanaest također označava Izrael (dvanaest plemena). Njihovo stanje neizlječive bolesti i smrti oslikava dramatično stanje Božjeg naroda čiji duhovni vođe ne samo da nisu bili kadri izliječiti ga od bolesti, već su prema njemu osjećali odbojnost, izopćili su ga i ostavili u njegovoj bijedi. Zapravo oni su ometali susret s Isusom koji je bio kadar posredovati spasenje.
U ovome stanju Božjeg naroda vidimo bijedu cijelog ljudskog roda. Cijeli ljudski rod zbog grijeha je u bezizlaznom stanju, po zakonu nečist i na rubu smrti te potpuno nemoćan da sam sebi na bilo koji način pomogne. Jednom riječju bilo je to stanje prokletstva.
Promotrimo to pobliže kroz stanje bolesne žene. Dvanaest godina je bolovala od krvarenja. Bolest je bila neizlječiva i pogoršavala se. Za liječenje je potrošila sve što je imala i sada je bila potpuno bespomoćna. Njezino stanje tim je bilo gore što ju je takva bolest činila po zakonu nečistom i isključenom iz zajednice. Krv je po starozavjetnom shvaćanju bila središte i simbol života. Kada se prolijeva, tj. kada napušta tijelo, ona označava gubitak života i dolazak smrti. Takvo stanje izaziva odvratnost i strah. I svaki doticaj sa smrću čovjeka čini nečistim, beživotnim. Žena zbog toga nije smjela nikoga doticati niti drugi nju. Nije joj bilo dopušteno prisustvovati u hramskom bogoslužju. Normalno bračno zajedništvo nije joj bilo moguće ostvariti. Svatko tko bi došao u doticaj s njom morao je proći vrlo složen proces obrednog očišćenja. Zbog svih zakonskih zabrana žena je praktično bila izopćena. Bila je poput gubavaca pretvorena u hodajućeg mrtvaca bez ikakve prilike za životom dostojnim ljudskog bića.
Jednako je i s Jairovom kćeri. Umire od bolesti a da pravo nije ni započela živjeti. Jair, nadstojnik sinagoge, nemoćan je pred smrtnom sudbinom svoje kćeri.
Isusov postupak očituje Božji spasiteljski zahvat u ljudski rod. On ne samo da ne izbjegava smrću zahvaćene već im ide u susret. Dopušta im da mu se približe i da ga dotiču a da on sam ne postaje nečist. To je slika sakramenata koji u sebi nose božanski životvorni dodir. Isusu posjeduje životnu snagu koju nije moguće zaraziti nikakvim oblikom smrti. Želi da to svi spoznaju. Zato poziva ženu i pred drugima hvali njezinu vjeru. Time sve ostale poziva da sebe u njoj prepoznaju, da u njezinoj bijedi spoznaju svoju osobnu bijedu i nedostatnost te poput nje s vjernom pristupaju njemu tražeći njegov spasiteljski dodir. Pred Božjim licem svi ljudi su nečisti, svi predodređeni za smrti. Ali Bog nam svima po svome Sinu dolazi u susret i nudi svoje spasenje. Ne postoji stanje bijede i nečistoće iz kojeg nas Božje milosrđe ne bi moglo spasiti.
Isus isijava silu života, ali svi koji ga fizički dotaknu ne primaju je. U današnjem odlomku vidimo da je oko njega silno mnoštvo. Tu su njegovi učenici i narod koji je tražio Spasitelja. Svi su mu oni bliski, dodiruju ga i tiskaju. Međutim, samo bolesna žena ga dotiče s vjerom. Samo Jair taj isti dodir moli za svoju kćer.
Ovo mnoštvo predstavlja nas kršćane današnjice koji smo blizu Kristu. Svi mi imamo mogućnost slušati Božju riječ i doticati ga u sakramentima, posebno u euharistiji. Ukoliko naš život nije ispunjen Božjom spasiteljskom snagom, ukoliko smo još u stanju duhovne bolesti i bijede, opterećeni grijesima, zarobljeni taštinom i sebičnošću, izmoreni neslogama i nepravdama, mi smo poput ovog mnoštva koje istinski još ne doživljava Isusov iscjeliteljski dodir. Zato nam evanđelje danas stavlja za uzor vjeru bolesne žene i oca bolesne djevojčice. Oboje njih imaju priznaju svoju nemoć i nesreću. Ali vjeruju da ih Isusov dodir može osloboditi, da im može obnoviti život i vratiti u nj radost. Njihova vjera se pokazuje potpuno ispravnom.
„Kćeri, tvoja te vjera spasila“, kaže Isus ženi. Jaira hrabri: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ To je njegova poruka i za nas.
Svi smo mi pred Bogom nečisti, svi predodređeni za smrt i nemoćni da se sami od nje spasimo. Bolesna žena i Jair pokazuju nam kako pristupiti Isusu Spasitelju da bismo iskusili njegov životvorni dodir koji nam vraća život i dostojanstvo.
Ove dvije žene predstavljaju Božji narod Izrael. U hebrejskom jeziku imenica Izrael ženskog je roda. Broj dvanaest također označava Izrael (dvanaest plemena). Njihovo stanje neizlječive bolesti i smrti oslikava dramatično stanje Božjeg naroda čiji duhovni vođe ne samo da nisu bili kadri izliječiti ga od bolesti, već su prema njemu osjećali odbojnost, izopćili su ga i ostavili u njegovoj bijedi. Zapravo oni su ometali susret s Isusom koji je bio kadar posredovati spasenje.
U ovome stanju Božjeg naroda vidimo bijedu cijelog ljudskog roda. Cijeli ljudski rod zbog grijeha je u bezizlaznom stanju, po zakonu nečist i na rubu smrti te potpuno nemoćan da sam sebi na bilo koji način pomogne. Jednom riječju bilo je to stanje prokletstva.
Promotrimo to pobliže kroz stanje bolesne žene. Dvanaest godina je bolovala od krvarenja. Bolest je bila neizlječiva i pogoršavala se. Za liječenje je potrošila sve što je imala i sada je bila potpuno bespomoćna. Njezino stanje tim je bilo gore što ju je takva bolest činila po zakonu nečistom i isključenom iz zajednice. Krv je po starozavjetnom shvaćanju bila središte i simbol života. Kada se prolijeva, tj. kada napušta tijelo, ona označava gubitak života i dolazak smrti. Takvo stanje izaziva odvratnost i strah. I svaki doticaj sa smrću čovjeka čini nečistim, beživotnim. Žena zbog toga nije smjela nikoga doticati niti drugi nju. Nije joj bilo dopušteno prisustvovati u hramskom bogoslužju. Normalno bračno zajedništvo nije joj bilo moguće ostvariti. Svatko tko bi došao u doticaj s njom morao je proći vrlo složen proces obrednog očišćenja. Zbog svih zakonskih zabrana žena je praktično bila izopćena. Bila je poput gubavaca pretvorena u hodajućeg mrtvaca bez ikakve prilike za životom dostojnim ljudskog bića.
Jednako je i s Jairovom kćeri. Umire od bolesti a da pravo nije ni započela živjeti. Jair, nadstojnik sinagoge, nemoćan je pred smrtnom sudbinom svoje kćeri.
Isusov postupak očituje Božji spasiteljski zahvat u ljudski rod. On ne samo da ne izbjegava smrću zahvaćene već im ide u susret. Dopušta im da mu se približe i da ga dotiču a da on sam ne postaje nečist. To je slika sakramenata koji u sebi nose božanski životvorni dodir. Isusu posjeduje životnu snagu koju nije moguće zaraziti nikakvim oblikom smrti. Želi da to svi spoznaju. Zato poziva ženu i pred drugima hvali njezinu vjeru. Time sve ostale poziva da sebe u njoj prepoznaju, da u njezinoj bijedi spoznaju svoju osobnu bijedu i nedostatnost te poput nje s vjernom pristupaju njemu tražeći njegov spasiteljski dodir. Pred Božjim licem svi ljudi su nečisti, svi predodređeni za smrti. Ali Bog nam svima po svome Sinu dolazi u susret i nudi svoje spasenje. Ne postoji stanje bijede i nečistoće iz kojeg nas Božje milosrđe ne bi moglo spasiti.
Isus isijava silu života, ali svi koji ga fizički dotaknu ne primaju je. U današnjem odlomku vidimo da je oko njega silno mnoštvo. Tu su njegovi učenici i narod koji je tražio Spasitelja. Svi su mu oni bliski, dodiruju ga i tiskaju. Međutim, samo bolesna žena ga dotiče s vjerom. Samo Jair taj isti dodir moli za svoju kćer.
Ovo mnoštvo predstavlja nas kršćane današnjice koji smo blizu Kristu. Svi mi imamo mogućnost slušati Božju riječ i doticati ga u sakramentima, posebno u euharistiji. Ukoliko naš život nije ispunjen Božjom spasiteljskom snagom, ukoliko smo još u stanju duhovne bolesti i bijede, opterećeni grijesima, zarobljeni taštinom i sebičnošću, izmoreni neslogama i nepravdama, mi smo poput ovog mnoštva koje istinski još ne doživljava Isusov iscjeliteljski dodir. Zato nam evanđelje danas stavlja za uzor vjeru bolesne žene i oca bolesne djevojčice. Oboje njih imaju priznaju svoju nemoć i nesreću. Ali vjeruju da ih Isusov dodir može osloboditi, da im može obnoviti život i vratiti u nj radost. Njihova vjera se pokazuje potpuno ispravnom.
„Kćeri, tvoja te vjera spasila“, kaže Isus ženi. Jaira hrabri: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ To je njegova poruka i za nas.
Svi smo mi pred Bogom nečisti, svi predodređeni za smrt i nemoćni da se sami od nje spasimo. Bolesna žena i Jair pokazuju nam kako pristupiti Isusu Spasitelju da bismo iskusili njegov životvorni dodir koji nam vraća život i dostojanstvo.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar