'A što kad bi me u nebu dočekao moj Gospodin u hostiji? Zar je drugi Krist onaj gore na nebesima i ovaj ovdje u hostiji? Nipošto! Jedan Krist i jedan Gospodin, isti i gore na nebu kao i ovdje na zemlji. I ovdje u hostiji istu slavu i moć ima kao i u visinama. Iste je slave i hvale dostojan i ovdje kao i na nebesima. Neću pogriješiti ako kažem da se anđeli ne bi digli iz vječnog poklonstva kad bi se na prijestolje vječne slave položila posvećena hostija. Ništa bi manje i tada nebom odjekivale pjesme slave anđela i svetih koji vječno kliču i klanjaju se Kruhu živom i istinitom. Molim zato da i na zemlji Gospodin od nas prima istu hvalu i čast kao i na nebu. Neka bude kako na nebu tako i na zemlji jer isti je On, Gospodin moj i Bog moj, na nebu i na zemlji. Isti je Onaj kog je Ivan prokazao i prstom pokazao i Onaj koga svećenik uzdiže ponavljajući isto: "Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta!" Tu je u božanskom taboru svetohraništa uistinu prisutan On, Rex regum, Dominus dominantium, Rex saeculorum to će reći Kralj kraljeva, Gospodar gospodara i Kralj vjekova. Može svaki koji prilazi i prolazi pored Njega ponizno klicati: 'Dostojan! Jaganjac! Svet! Svet! Svet! Slava i moć Bogu našemu! Amen! Amen!' Pred Njim prignuti koljeno ništa neće biti drukčije ni u nebu, osim nas - kojima će u taj čas biti dato vidjeti što sada samo vjerom motrimo. Možemo se pitati a zašto ga ne vidimo i ovdje sada u slavi? Uistinu sada ga motrimo u bijeloj hostiji u svoj slavi poniznosti i ljubavi jer zbog nas se iz ljubavi ponizio i postao kruhom. O kad bi na tren otkrio stvarnu slavu bijele hostije, tko bi tad opstao?! Hvala mu i slava što se za nas ponizio dopustivši da mu i mi kao grešni prilazimo te ištemo što hoćemo i primamo milost i milosrđe s prijestolja milosti na kom slavno kraljuje On koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.'
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar