söndag 12 augusti 2018

Mač Duha
Fulton John Sheen – Sedam blaženstava i križ
U ovoj knjizi blaženik katoličke crkve, pokojni rimokatolički nadbiskup, evangelizator, te popularni radijsko-televizijski propovjednik Fulton John Sheen povezao je sedam blaženstava sa sedam posljednjih Kristovih riječi. Osmo blaženstvo je prema riječima svetog Tome Akvinskoga samo potvrda i pojačanje prijašnjih. Ako se čovjek zaista očeličio u siromaštvu duha, u blagosti i u svim drugim krjepostima, ne će ga ni progon natjerati da od njih odstupi. Osmo blaženstvo stoga u određenom smislu obuhvaća u sebi svih ostalih sedam.
U strogom smislu ne postoji nikakva povezanost između sedam blaženstava i sedam riječi, ali nadbiskup Sheen polazi sa stajališta, da su oni ipak neposredno povezani i to kao naviještanje i izvršenje. Oboje nam je dano s brda; na brdu blaženstava započeo je naš Gospodin svoj javni život, a na brdu Kalvariji završio ga je. Tu nam je pokazao kako je izvršavao, kako je u djelo provodio blagost, milosrđe i siromaštvo, što ih je naviještao u blaženstvima. Ako ovo razmatranje i samo jednoj duši pomogne da se više približi našemu Gospodinu i njegovoj blagoslovljenoj Majci, onda je sav trud neizmjerno naplaćen.
Poveznica za preuzimanje i čitanje knjige:
https://jumboiskon.tportal.hr/…/d0f64404-7fac-4192-9cf3-fb6…
Ako ste u mogućnosti, onda ovu knjigu možete nabaviti u Ćirilo-Metodskoj knjižari, Kaptol 29, Zagreb, telefon (01)-4814709. Uz napomenu da knjiga možda više nije dostupna u prodaji.
Kommentarer
Mač Duha
Fulton John Sheen – Duga boli
U ovoj knjizi blaženik katoličke crkve, pokojni rimokatolički nadbiskup, evangelizator, te popularni radijsko-televizijski propovjednik Fulton John Sheen razmatra »sedam posljednjih rečenica Isusovih na križu«.
Dok su Isusa razapinjali na križ, te ga pogrđivali i rugali mu se, Isus se molio za svoje neprijatelje riječima: »Oče, oprosti im, jer ne znadu što čine!« Tako je najdivnije svojim primjerom potvrdio svoju nauku kako treba ljubiti i svoje neprijatelje. Svjetina koja je prolazila pokraj križa i svećenički glavari rugali su se i podsmjehivali, govoreći: »Ha, ti koji razvaljuješ hram Božji i za tri dana opet sagrađuješ, pomogni sam sebi i siđi s križa! Drugima je pomagao, a sebi ne može pomoći! Ako je Sin Božji, neka siđe s križa, pa ćemo mu vjerovati. On se uzda u Boga; neka ga sada izbavi, ako mu je po volji!« Pa i razbojnik, razapet s lijeve strane, rugao se Isusu, govoreći: »Ako si Krist, pomogni sebi i nama!« Ali drugi razbojnik, razapet s desne strane, vidjevši kako Isus strpljivo trpi, bude ganut u srcu i raskaja se, pa prekori svoga druga riječima: »Zar se ni ti ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu? I mi pravedno, jer primamo što smo po svojim djelima zaslužili; ali ovaj nije nikakva zla učinio.« Tada se ovaj okrene k Isusu i reče mu: »Gospode, sjeti se mene, kada uđeš u svoje kraljevstvo!« Isus mu odgovori: »Zaista ti kažem: još danas ćeš biti sa mnom u raju!« Okorjela židovska svjetina i njezini glavari imali su kroz tri godine Isusova javnog djelovanja nebrojeno puta prigode da po Isusovim čudesima i njegovoj uzvišenoj nauci upoznaju da je on Sin Božji, ali jer su grijesima proti Duhu Svetome ustrajali u svojoj tvrdovratosti, nisu se ni za vrijeme Isusove muke na križu promijenili. Naprotiv, razbojniku bilo je dosta da promatra Isusovo velikodušno trpljenje, pa da upozna njegovo božansko poslanje, i zato on prima milost obraćenja i savršenog pokajanja u času prije svoje smrti. Njegovo priznanje u tako teškim prilikama, gdje odasvud Isusa samo ruže i vrijeđaju, Isus obilato nagrađuje oproštenjem i obećanjem rajskog veselja. Putovi su Božjeg milosrđa i pravde nedokučivi. S Isusom na križu sučuvstvovala je u gorkoj žalosti njegova presveta Majka Marija, koja je stajala pokraj križa zajedno s drugim pobožnim ženama, među kojima se nalazila i Marija Magdalena, a bio je tu nazočan i Isusov ljubljeni učenik Ivan. Vidjevši svoju Majku, reče Isus: »Ženo, evo ti sina!« – a Ivanu reče: »Evo ti matere!« Od toga časa uzeo je Ivan k sebi Isusovu Majku. Izručenjem svoje Majke učeniku Ivanu pokazao je Isus u posljednjem času života predivan primjer vršenja četvrte Božje zapovijedi o štovanju roditelja i brizi za njih. Sveti Ivan apostol bio je odlikovan osobitim povjerenjem, da kao djevičanski učenik preuzme brigu za Isusovu djevičansku Majku. A kršćanska učiteljska predaja u tim značajnim riječima otkriva utješnu istinu: Isus je u svetom Ivanu predao brizi i ljubavi svoje Majke sve svoje učenike, sve kršćane, da nas ljubi, da se za nas brine kao prije za Isusa. Od šeste ure (t.j. oko podne) nastala je tama po svoj zemlji do devete (t.j. do tri sata popodne), i tada povika Isus jakim glasom: »Eli, Eli, lama šebaktaru« (t.j. »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«). Ovim riječima počinje 21. Psalam, koji se odnosi na Spasiteljevo trpljenje. Vjerojatno da je Isus na križu molio čitav ovaj Psalam na aramejskom jeziku, koji je tada bio židovski narodni jezik. Tim je riječima Isus dao oduška svojim neizrecivim bolima što ih je trpio na križu, zlostavljan, obružen i osramoćen od ljudi, a ukoliko je Bog Otac dopustio da tako strašno trpi, izgledalo je kao da Ga je u ovim časovima i sam nebeski Otac ostavio bez ikakve utjehe. Ipak te riječi nisu značile očajanje, nego pouzdanje u Boga. Međutim, neki od Židova, bit će po svoj prilici od starješina, ili su krivo razumjeli, ili su hotimice iskrivili te riječi, pa su se počeli rugati: »Gle, ovaj zove Iliju!« Proroka Iliju Židovi su smatrali velikim narodnim pomoćnikom, a osim toga bilo je rašireno vjerovanje da će se Ilija pojaviti u vrijeme Mesijina dolaska. Oni doduše nisu Isusa priznavali Mesijom, ali su se sada rugali kao da Isus tobože pod dojmom svoje zablude očekuje Iliju da mu pomogne. Odmah potom, budući da je Isus na križu trpio poradi velikoga gubitka krvi i opće slabosti, osjetivši strašnu žeđu, zavapio je: »Žedan sam!« Na to umoči neki vojnik spužvu u ocat (koji su imali u pripravi, da njime napajaju osuđenike da se ne onesvijeste od boli), natakne je na trstiku i pruži je k Isusovim ustima. Ali neki od Židova rekoše u taj čas: »Stani, da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine!« I te su riječi imale podrugljivo značenje. Isus je okusio od octa, pružena mu u nakvašenoj spužvi na trstici, pa se i u tom ispunilo proroštvo Psalma 68, 22., da će u žeđi biti napojen octom. Time je Isus zadovoljio za ljudske grijehe neumjerenosti u pilu. Kad je Isus okusio ocat, reče: »Svršeno je!« Ove riječi znače da je u onaj čas bilo dovršeno najznamenitije djelo u pogledu ljudskog spasenja. To je djelo otkupljenja Čovječanstva od grješnog ropstva Đavolu, djelo zadovoljštine nebeskom Ocu, radi neizmjerne uvrede nanesene mu ljudskim grijesima, djelo pomirenja čovječanstva s Bogom i otvaranja rajskih vrata svim onima koji će se htjeti okoristiti neiscrpljivim blagom Isusovih zasluga, stečenih po muci i smrti na križu. Tim je djelom Isus potpuno izvršio zadaću koju mu je odredio nebeski Otac. Kao što su prve riječi Isusove na križu bile upravljene nebeskom Ocu, tako i posljednje, što ih je izustio prije nego je na križu izdahnuo svoju dušu, kad je jakim glasom povikao: »Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!« Potom je naklonio glavu i umro. Bilo je to oko tri sata poslije podne, kad se obično vršilo klanje žrtve koja se prinosila svakog večera prije zalaza sunca na žrtveniku za žrtve paljenice pred jeruzalemskim hramom. Ovim posljednjim riječima poučio je Isus ljude kako treba da na času smrti izručuju svoju dušu Bogu od koga su je primili, da joj bude milosrdan. To je najdragocjenije blago što ga je čovjek primio od Boga i to blago treba da spasi. Ako čovjek spasi dušu, postigao je svrhu svoga života; ako li je upropasti, sve je zauvijek izgubio i promašio je svrhu svog života. Što koristi čovjeku ako sav svijet dobije, a dušu svoju upropasti?
Poveznica za preuzimanje i čitanje knjige:
https://jumboiskon.tportal.hr/…/325b46ba-a17a-4a72-9cd2-7c5…
Ako ste u mogućnosti, onda ovu knjigu možete nabaviti u Ćirilo-Metodskoj knjižari, Kaptol 29, Zagreb, telefon (01)-4814709. Uz napomenu da knjiga možda više nije dostupna u prodaji.

Inga kommentarer:

Skicka en kommentar