Užasan metež, podzemno jezero, strahovito duboka provalija koja je sva u plamenu, posve mračan i taman grad, sav u plamenu, a u njemu vika, zapomaganje, naricanje sviju neopisivih muka. Sve to su samo poneke predodžbe pakla.
U katekizmu Katoličke Crkve jasno piše pakao je vječna patnja, koja se s jedne strane sastoji u tome, da smo zauvijek lišeni Boga, svoje sreće, a s druge strane, da gorimo u ognju.
Postoje dvije vrste kazni: kazne osjetila i kazne gubitka.
U osuđeniku nema niti jednog osjetila koje ne bi bilo mučeno posebnom kaznom. Kao što su osuđenici svim svojim udovima i osjetilima vrijeđali Gospodina zajedno i njima se služili kao oruđem i oružjem, njima su, zabacivši zajedništvo s Bogom i zakon, služili grijehu, tako je božanska pravednost odredila da se svakom od njih dodijeli vlastita kazna kako su zavrijedila.
Oči će razuzdanih i besramnih biti mučene strahovitim gledanjem đavola. Uši,, koje su bile otvorene lažima, ogovaranju i nečistoći, biti će ispunjene divljim glasovima, vikom, kletvama i zapomaganjem. Nos, koji je udisao ugodne mirise i kađenje, biti će mrcvaren nepodnošljivim smradom. Okus, koji je uživao u biranim jelima i slatkim pićima, bit će mučen nepodnošljivom glađu i najljućom žeđu. Jezik, koji je ogovarao i mrmljao, bit će napajan žučju zmajeva. Pohotljivac, koji je uvijek ugađao svojim nedopuštenim željama, do vrata će biti u led uronjen i, kao što kaže Job (24,19), "iz snježnih voda će prijeći u užasnu vrućinu", u plamen ognja i sumpora.
Ali ni nutarnja osjetila neće biti bez posebnih muka: uživljavanje u sadašnje bolove, sjećanje na prijašnja uživanja, strahovanje pred budućim događajima, bit će volja mučena nevjerojatnom mržnjom i bijesom na Boga. Tu će se naći na okupu sjedinjena sva zla sa svim kaznama.
Sveti Gregorije kaže da će ondje vladati neugasiv oganj, besmrtni crv, nepodnošljiva studen, tmina će biti opipljiva, krvnički bičevi, đavolske obrazine, kovitlanje grijeha....
Sve muke duša će podnositi čitavu vječnost.
Te kazne što ih trpe osuđenici, uzete zajedno, još nisu one najteže. Preostaje još jedna strahota koju teolozi nazivaju kaznom odbačenja, a sastoji se u vječnom lišenju gledanja Božjeg veličanstva, u lišenju slavnog i blaženog društva Boga i svetaca.
Do sad su u tekstu napisane neke najopćenitije muke osuđenika, a osim njih ima još i posebnih kojima će biti mučeni osuđenici prema kakvoći svojih opačina. Tako će drugačije biti kažnjeni oholice, drugačije zavidnici, lakomci, mekoputanci, a drugačije počinitelji ostalih zala. Mjera bola će ondje biti izjednačena s mjerom uživanja u sadašnjem životu; poruga će biti suprotstavljena slavi i poduzetnosti, bijeda i neimaština obilju, glad i žeđ prijašnjoj proždrljivosti i pohlepnosti. To će vječno trajati.
Beskrajna kazna, bez utjehe, bez osvježenja, bez skraćenja, gdje ne preostaje nikakva nada da će jednom doći svršetak ili mukama, ili onima koji ih zadaju ili onima koji ih podnose. Vječno i neoprostivo izgnanstvo, bez ikakve nade da bi moglo biti opozvano. Kad to čovjek pomnjivo i pozorno razmatra, može ga u duši potresti te razbuditi spasonosan strah.
Zbog vječnog trajanja kazne proizlazi ona užasna mržnja kojom su prokletnici raspaljeni protiv Boga i rigaju iz svojih usta strašne psovke i kletve bez prestanka.
Sveti Petar Alkantarski (duhovnik svete Terezije Avilske, crkvene naučiteljice), O molitvi i razmatranju
Mons Luigi Chiavarino, Le meditazioni sulle ultime realta
Visa mindre
till
MEDJUGORJE
1 tim ·
U spomen na Vukovar 1991-2018 mojim suborcima
Sir 51,1-12
Slavit ću te, Gospodaru, Kralju,
i hvalit ću te, Bože, Spasitelju moj.
Zahvaljujem imenu tvojem,
jer ti si bio zaštitnik i pomoćnik moj
i spasio si tijelo moje od propasti,
od zamke prijevarna jezika,
od usana što laži kuju
i pred onima što su okolo mene
bio si zaštitnik i pomoćnik moj.
Po velikom milosrđu i imenu svom
izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli,
iz ruku onih koji mi o glavi rade,
od mnogih kušnja koje pretrpjeh,
od gušenja u vatri koja me okružila,
iz središta ognja koji nisam potpalio,
iz duboke utrobe podzemlja,
od nečista jezika i lažljive riječi,
od potvore nepravedna jezika pred kraljem.
Duša moja bijaše blizu smrti
i život moj na pragu podzemlja.
Okruživahu me sa svih strana
i nije bilo nikoga da mi pomogne;
pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud.
Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode,
i djela tvojih još od iskona,
kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju
i spašavaš ih iz ruku neprijateljskih.
Tad podigoh sa zemlje glas svoj
i zamolih spas od smrti,
zazvah Gospodina,
oca mojega Gospodina:
»Ne ostavi me u dan nevoljni,
u vrijeme moje nemoći protiv oholih. –
Slavit ću ime tvoje bez prestanka
i zahvalnu ti hvalu pjevati.«
I bî molba moja uslišana,
izbavio si me od propasti,
spasio me od vremena zloće.
I stoga ću te hvaliti i slaviti
i blagoslivljati ime Gospodnje.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar