svili,
što s krunom zvijezda višnjem Suncu tako
bje draga, te je svjetlost u te skrilo,
tebi me ljubav zborit sili jako:
al' ne znam počet ne pomogneš li ti,
i On, što ljubeć zače tvoje krilo.
Zazivam te, jer sveđ daš odziv bilo
kom što te s vjerom zvao:
Djevice, ako ti je žao
krajnje je ljudske bijede igda bilo,
molbu mi čuj, jer tvoju pomoć treba,
spasi me, grijehu se dah,
premda sam prah, a ti kraljica neba.” (Francesco Petrarca)

Zastava Europske unije, odnosno prvotna zastava Vijeća Europe u biti je marijanska zastava prihvaćena od strane Vijeća Europe 8. prosinca 1955., na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a izabrana je od mnogih prijedloga Arsèna Heitza, kojeg je kako je rekao inspirirala slika iz knjige Otkrivenja u Bibliji. Biblijska slika iz knjige Otkrivenja je sljedeća: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda." Preblažena Majko naša, Kraljice neba, svojom majčinskom rukom dotakni sve institucije, svaki segment naše Unije i svakoga čovjeka, kako bismo ponosno mogli stajati kao tvoja djeca podno tvog barjaka, podno tvoje krune i tvojih dvanaest zvijezda. Amen.

-Slikovito rečeno svako se dijete odvaja od jedinstva s mamom u početnim fazama razvoja i pruža ruku tati da ga on povede u novi svijet u koji ne može ići samo.Tada dijete počinje avanturu upoznavanja opasnijih situacija.Vozit' će se u luna parku s tatom dok mama to neće moći ni gledati,učit' će voziti bicikl,počet' će plivati uz tatu i općenito istraživati nove uzbudljive stvari.Ali da bi krenulo u nepoznati svijet mora se opremiti unutarnjom sigurnošću i osjećati se dovoljno snažno.Tako nastaje osjećaj da nam netko drži leđa i taj se osjećaj unutarnje sigurnosti nekako uvijek vezuje za oca.To je onaj doživljaj da nam netko drži leđa,da smo podržani,da nismo sami,koji ostaje internaliziran i postaje dio nas i onda kada definitivno nitko više nije tu,ali sada ni ne mora biti,jer je to ugrađeno u nama i neotuđivo je.To je ona važna dimenzija koju dijete dobiva od oca koji je stabilan,svoj,snažan i kao takav prema djetetu zaštitnički i podržavajući.Upravo je to ona slika koju Isus koristi kada govori:"Zaista kažem vam ako se ne obratite i ne postanete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko".To po slikovitom primjeru odnosa djeteta i oca doziva u pamet odnos s Bogom kao Ocem.Imati tu nutarnju sigurnost,biti vezan s Njime,znati da je On tu i da nam čuva leđa i u opasnim situacijama svih mogućih vrtuljaka ovoga svijeta i jakih valova koja nas potapaju dok plivamo morima ljudskih života.Od Boga smo podržani i zato možemo čvrsto hodati ovom zemljom,jer On je uvijek tu i stalno nam svakoga dana poručuje:Ne boj se dijete moje!
Slikovito rečeno, svako se dijete odvaja od jedinstva s mamom u početnim fazama razvoja i pruža ruku tati da ga on povede u novi svijet u koji ne može ići samo. Tada dijete počinje avanturu upoznavanja opasnijih situacija. Vozit će se u luna parku s tatom, dok mama to neće moći ni gledati, učit će voziti bicikl, počet će plivati uz tatu, i općenito istraživati nove uzbudljive stvari. Ali, da bi krenulo u nepoznati svijet mora se opremiti unutarnjom sigurnošću i osjećati se dovoljno snažno. Tako nastaje osjećaj da nam netko drži leđa i taj se osjećaj unutarnje sigurnosti nekako uvijek vezuje za oca. To je onaj doživljaj da nam netko drži leđa, da smo podržani, da nismo sami, koji ostaje internaliziran i postaje dio nas i onda kada definitivno nitko više nije tu, ali sada ni ne mora biti, jer je to ugrađeno u nama i neotuđivo je. To je ona važna dimenzija koju dijete dobiva od oca koji je stabilan, svoj, snažan, i kao takav prema djetetu zaštitnički i podržavajući. Upravo je to ona slika koju Isus koristi kada govori: “Zaista, kažem vam ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” To po slikovitom primjeru odnosa djeteta i oca doziva u pamet odnos s Bogom kao Ocem. Imati tu nutarnji sigurnost, biti vezan s Njime, znati da je On tu i da nam čuva leđa i u opasnim situacijama svih mogućih vrtuljaka ovoga svijeta i jakih valova koja nas potapaju dok plivamo morima ljudskih života. Od Boga smo podržani i zato možemo čvrsto hodati ovom zemljom jer On je uvijek tu i stalno nam svakoga dana poručuje: Ne boj se dijete moje!

Sveti Pavao tvrdi da: “U Bogu živimo mičemo se i jesmo.” Prema tome, sve ono što se događa među nama događa se i u nama. I sve ono što se događa u nama događa se i među nama. Stoga, upravo imamo život jer se nalazimo unutar Života. Obdareni smo umom jer se nalazimo unutar Uma, unutar Logosa.
To potvrđuje i psalam 139 kada kaže:
“S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.”
Poradi toga smo i udovi Krista, dakle dio Krista, dio Boga i to ne samo mi, već čitav Kozmos. Čitav Kozmos u Bogu živi, miče se i je.
Ovo saznanje može čovjeku pomoći da Boga više ne traži, već da u Bogu prebiva, te da onda prebivanjem u Bogu sebe Bogom hrani, a najjednostavniji je način hranjenja Euharistija.
O Bože, daj da prebivajući u tebi, tebe živim, s tobom živim i za tebe živim, prihvaćajući da je onda i svaki čovjek dio tebe, od tebe i za tebe.
 U čovjeku se utjelovljuje jedinstvo stvorenja.To se odvija tako što se u ljudskoj biti zajedno nalaze svi slojevi ili stupnjevi života.U jednostavnim oblicima život izlazi iz područja anorganskog i u čovjeku se razvija sve bogatije i tajanstvenije sve do stapanja duha s biološkim postojanjem.U čovjeku život urasta u jednu novu dimenziju. Pri tome treba spomenuti i to da ova razvojna linija ne isključuje i ideje evolucije.





Jedan od ljepših kiparskih prikaza Svete Obitelji, gdje me se osobito dojmilo što je upravo Josip prikazan na pravi način. Prikazan je kao otac u čijem naručju dijete Isus nalazi sigurnost. Ali i stav majke Marije odiše bezbrižnošću i pouzdanjem, a zajedno prikazuju sklad ljubavi u brizi za djetetom. Takav prikaz mi vraća nadu u vraćanje pravog identiteta očevima čija je uloga presudna u odgoju i rastu djece. To se osobito tiče odgoja u vjeri jer upravo bi otac trebao biti onaj koji je djetetu primjer vjere, primjer duhovnosti, primjer, uslužnosti, hrabrosti, miroljubivosti i blizine svakom čovjeku a osobito Bogu. Zaboravljamo da je upravo Josip bio taj koji je malog Isusa vodio u sinagogu i Hram, kojime Isusu govorio o povijesti Božjega naroda i svojim primjerom pokazivao ljubav prema Bogu i bližnjemu u nesebičnoj ljubavi. Sv. Josipe moli za naše očeve i naš narod.





-I tako Krist koji je kruh živi opetovano naglašava da je Euharistija stvarnost od koje kršćanin živi.Zbog toga je dobro postati svjestan da bez Euharistije mi ne možemo živjeti,ne možemo se micati ni biti,jer je samo Euharistija živi kruh koji daje život vječni.To se otajstvo događa kroz sabiranje sviju nas u svetoj misi i to je razlog zbog kojeg pogađamo misu,jer uistinu nas nešto privlači.To nešto je On sam Bog koji tako želi da budemo sabrani u jedno zajedno s njime,ali ne samo ja sabran s njime već čitav svijet sabran u njemu da se onda zbog Njega čitav svijet moli u meni.Samo tako kroz zajedništvo jedni s drugima možemo iskreno živjeti,micati se i biti u Bogu.U Bogu se biva s drugima,s onima s kojima nas je Bog stvorio u ovom vremenu u kojem živimo.Pa zahvaljujmo onda Bogu baš na tim drugima.
I tako Krist koji je kruh živi opetovano naglašava da je Euharistija stvarnost od koje kršćanin živi. Zbog toga je dobro postati svjestan da bez Euharistije mi ne možemo živjeti, ne možemo se micati ni biti jer je samo Euharistija živi kruh koji daje život vječni. To se otajstvo događa kroz sabiranje sviju nas u svetoj misi, i to je razlog zbog kojeg pogađamo misu jer uistinu nas nešto privlači. To nešto je On, sam Bog koji tako želi da budemo sabrani u jedno zajedno s njime, ali ne samo ja sabran s njime, već čitav svijet sabran u njemu da se onda zbog Njega čitav svijet moli u meni. Samo tako kroz zajedništvo, jedni s drugima, možemo iskreno živjeti, micati se i biti u Bogu. U Bogu se biva s drugima, s onima s kojima nas je Bog stvorio u ovom vremenu u kojem živimo. Pa zahvaljujmo onda Bogu baš na tim drugima.
 lijepo je od Vas da nas i u ovom mediju upučujete na živu riječ Božju, po kojoj je sve nastalo! Međutim, kad čujem da je Euharustija stvarnost, što se udomaćilo nakon II. Vatikanskog sabora, digne me se kosa na glavi zbog nepoznavja teološke…Visa mer

https://m.youtube.com/watch?v=ogThiup2sK4
youtube.com
Vraćam se zagrebe tebi, Ivo Robić, Zagreb, Zagreb
Sjećanje na Zagreb
-Sveta Klara iz Asiza svakome od nas može biti primjer vjernosti Bogu.Često mislimo kako je dovoljno vjerovati,a zaboravljamo upravo na vjernost.Netko može vjerovati u Boga,ali ne mora biti vjeran Bogu.Kao što netko može vjerovati svome prijatelju,ženi ili mužu,zaručniku ili zaručnici,ali ne mora njemu ili njoj biti vjeran.Tako je činio i izraelski narod i imao je silnu vjeru u Bogu kao i silnu nevjernost prema Bogu zbog čega su toliki proroci upravo takav primjer življenja opisivali s zaručnicom koja se predala bludu i sada snosi posljedice dok se god vjernosti Bogu,svome zaručniku ne vrati.Sveta Klara nam svakome danas doziva u pamet vjernost Bogu bez koje se ne može Bogu i ljudima služiti.Upravo je vjernost temelj svake ljubavi,vjernost temelj svakog odnosa,vjernost temelj života u kojem sebe stavljam u potpunosti na raspolaganje drugome ne očekujući za uzvrat ništa već dopuštam da ljubav bude ta koja podmiruje sve i daje da ja još više mogu drugima biti služitelj.Biti vjeran predstavlja služenje iz nesebične ljubavi.Zato vjernost na kraju prima najveću nagradu,prima radost vječne ljubavi

Sveta Klara iz Asiza svakome od nas može biti primjer vjernosti Bogu. Često mislimo kako je dovoljno vjerovati, a zaboravljamo upravo na vjernost. Netko može vjerovati u Boga ali ne mora biti vjeran Bogu, kao što netko može vjerovati svome prijatelju, ženi ili mužu, zaručniku ili zaručnici, ali ne mora njemu ili njoj biti vjeran. Tako je činio i izraelski narod i imao je silnu vjeru u Bogu kao i silnu nevjernost prema Bogu zbog čega su toliki proroci upravo takav primjer živl...
 OPROST ...to je sve sto mi uciniti trebamo da zivot novi zadobijemo..... OPROST ...to je sve sto mi uciniti trebamo da zivot novi zadobijemo. http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=182198#more-182198
hrvatskiglas-berlin.com




Jasno je kao dan da klijanje sjemena predstavlja novi život i novu stabljiku kao i nastajnje novog sjemenja. Sam taj proces klijanja predstavlja istovremeno smr...
Visa mer




Usred maslinskog vrta na Krapnju

Jasno je kao dan da klijanje sjemena predstavlja novi život i novu stabljiku kao i nastajnje novog sjemenja. Sam taj proces klijanja predstavlja istovremeno smrt sjemena iz kojeg klice izlaze i čitavo je to sjeme na usluzi klicama koje iz sjemena izlaze. Sjeme je tako ispunilo svoju svrhu i dalo u potpunosti sebe i sve svoje da klice mogu probiti put kroz zemlju do svjetla sunčeva i tako započeti novi život, novi plod i novi rod. Ta slika realnosti prirode može i nama pomoći ...
 Tacno tako, ostvariti se mozemo srcem podarenim...http://penbih.ba/2018/08/2655/
penbih.ba




-Pet ludih i pet mudrih djevica mogu predočiti sliku nas vjernika danas.Osobito kada nam kao ludim djevicama nedostaje djelatne aktivnosti i spremnosti.To se osobito može očitovati u našem načinu slavljenja Boga gdje Boga više slavimo svojim osjećajima nego li svojim životom,gdje Bogu plješćemo svojim rukama,a ne svojim življenjem u kreposti,gdje nam misa i Sakramenti postaju folklor,običaj ili nešto usputno,a ne temelj i vrhunac bez kojeg kršćanin ne može živjeti.Zato radije učimo od ovih mudrih djevica koje svoje pouzdanje ne temelje na nekom nestalnom pješčaniku ljudskih osjećaja i euforije nego na čvrstoj stijeni sakramentalnog života i taj život prenose djelatno u svoju svakodnevicu bivajući lice Krista svakom čovjeku.


Pet ludih i pet mudrih djevica mogu predočiti sliku nas vjernika danas. Osobito kada nam kao ludim djevicama nedostaje djelatne aktivnosti i spremnosti. To se osobito može očitovati u našem načinu slavljenja Boga, gdje Boga više slavimo svojim osjećajima nego li svojim životom, gdje Bogu plješćemo svojim rukama a ne svojim življenjem u kreposti, gdje nam misa i Sakramenti postaju folklor, običaj ili nešto usputno a ne temelj i vrhunac bez kojeg kršćanin ne može živjeti. Zato radije učimo od ovih mudrih djevica koje svoje pouzdanje ne temelje na nekom nestalnom pješčaniku ljudskih osjećaja i euforije nego na čvrstoj stijeni sakramentalnog života i taj život prenose djelatno u svoju svakodnevicu bivajući lice Krista svakom čovjeku.




-Čovjek današnjice nikako da shvati da se Bog objavljuje po najmanjim stvarima.Često ga očekujemo u čudima,viđenjima ili nekim posebnim porukama.Silno ga pokušavamo spustiti s neba i uhvatit' se barem koje dlačice njegove brade,a time zaboravljamo da je Bog već pored nas,da s nama razgovara,nas gleda,na nas pazi,nas sluša,o nama brine,uz nas hoda i s nama žaluje ili se smije.Bog nije negdje visoko već je prisutan u svakoj mrvici naših susreta s drugim ljudima.Bog nam je upravo po čovjeku i najbliže.Pa onda zagrli već sada Boga u licu Božjem koji je pored tebe.To lice Božje je upravo čovjek.



Čovjek današnjice nikako da shvati da se Bog objavljuje po najmanjim stvarima. Često ga očekujemo u čudima, viđenjima ili nekim posebnim porukama. Silno ga pokušavamo spustiti s neba i uhvatit se barem koje dlačice njegove brade, a time zaboravljamo da je Bog već pored nas, da s nama razgovara, nas gleda, na nas pazi, nas sluša, o nama brine, uz nas hoda i s nama žaluje ili se smije. Bog nije negdje visoko, već je prisutan u svakoj mrvici naših susreta s drugim ljudima. Bog nam je upravo po čovjeku i najbliže. Pa onda zagrli već sada Boga u licu Božjem koji je pored tebe. To lice Božje je upravo čovjek.