Jasno je kao dan da klijanje sjemena predstavlja novi život i novu stabljiku kao i nastajnje novog sjemenja. Sam taj proces klijanja predstavlja istovremeno smrt sjemena iz kojeg klice izlaze i čitavo je to sjeme na usluzi klicama koje iz sjemena izlaze. Sjeme je tako ispunilo svoju svrhu i dalo u potpunosti sebe i sve svoje da klice mogu probiti put kroz zemlju do svjetla sunčeva i tako započeti novi život, novi plod i novi rod. Ta slika realnosti prirode može i nama pomoći da shvatimo svoju svrhu. Svrha je čovjeka da bude poput sjemena koje svim silama želi omogućiti drugima da žive. Tako čovjek postaje onaj koji sebe daruje drugima, koji sebe za druge troši, koji za druge žrtvuje svoj život i ispunja smisao svoga postojanja da bude slika Boga idući za Kristom sve do križa i dajući svoj život za drugoga. To je i odgovor na pitanje zašto nije dobro da čovjek bude sam jer samo s drugima čovjek ostvaruje svoju čovječnost, i to ne samo preko drugih stvorenja, već ponajviše preko čovjeka u kojemu svaki čovjek može promatrati lice svoje čovječnosti. Ne mogu sebe ostvariti preko stabla, ili pak preko zemlje, ne mogu ni preko drugih stvorova, već se uistinu mogu ostvariti preko drugih ljudi za koje i ja mogu biti sjeme koje sve svoje daje da bi to drvo ljudskosti i čovjekove povijesti rodilo obilnim rodom.