petak, 10. ožujka 2017.
Blaženi Alojzije Stepinac – krik u Nebo za spas suvremenog čovjeka, riječi koje se danas ostvaruju
Kardinal Stepinac je bio jasan u svom govoru kad je rekao:"Suvremeni čovjek umjesto da traži najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu postupa obratno: najprije traži ono što je Krist obećao kao nagradu onima koji traže Božje kraljevstvo i njegovu pravdu."
"Suvremenom čovjeku treba vratiti vjeru u Boga! Zato kad čujete glas njegov; nemojte da otvrdnu vaša srca!"
Na drugom mjestu govori:"Strašan je govor koji Bog drži čovječanstvu, ali nije dosta da kažemo samo s nevjernim učenicima da je to tvrd govor i tko ga može slušati (Iv 6,60). Potrebno je da pogledamo istinu u oči i da se upitamo, zašto Bog danas tako snažno progovara,i kakav odgovor očekuje? Nemojte da otvrdnu vaša srca!"
Jasnim i teškim riječima što se sve tijekom posljednjih 20 godina učinilo da se izbriše ime Božje sa zemlje. Stepinac je uskliknuo:"Je li, dakle, čudno, da je konačno progovorio Bog s nebesa jezikom kojeg svi razumiju, a ako neće da razumiju uskoro će progovoriti još jasnije i rječitije tako da će Ga sigurno razumjeti, samo da ne bude prekasno!
Taj Bog progovara i danas s nebesa glasom , koji ulijeva čovječanstvu strah u kosti, jer nitko ne zna, kakvu će presudu donijeti nad čitavim čovječanstvom."
"Bog kažnjava grijeh! Zašto? Zar samo zato da nas satre i uništi? Jasno progovara da neće satrti bezbožnika, nego kažnjava da se bezbožnik obrati sa svoga puta i živi! Obratite se, obratite se sa zlih putova svojih, jer zašto da umrete dome Izraelov? (Ez 33,11)"
"Pravi muževi ne sagibaju koljena pred lažnim duhom vremena. Sramota je poći strujom lažnog duha vremena. Konačna pobjeda je na Božjoj strani. Ljubav prema samom sebi i Domovini traži poštenje."
Bistričkoj Gospi upravlja on 3 krika bolne duše:"Oprosti nam! Utješi nas! Pomozi nam!"
Izvor:Crkva i društveni poredak, nagovor preuzvišenog nadbiskupa A. Stepinca i Propovijed prigodom hodočašća Zagrepčana u svetište Gospe Bistričke
Komentar: Riječi preuzvišenog nadbiskupa blaženog kardinala Stepinca se ostvaruju i u ovom trenutku. Nikakvo čudo da danas kad se govori samo o tome da je Bog ljubav, misa gozba i kad se banalizira grijeh te nema govora o tome da je Bog pravda i da kažnjava grijeh i kad se želi promijeniti Kristov nauk koči proglašenje Stepinčeve svetosti. Trebali bi bolno kriknuti prema Nebu za spas ovoga čovječanstva. Gospe naša oprosti nam, utješi nas, pomozi nam! Utecimo se Bezgrješnom Srcu Gospinom!
Po križu dolazi spas
Crkva pred nas i danas stavlja odlomak iz Knjige proroka Hošee. Bog po proroku progovara svome narodu želeći ga poučiti da hodi u istini i pravednosti te da služi Gospodinu srcem, a ne vanjskim znakovima. Tekst čitanja koje nam još odzvanja u ušima mogli bismo podijeliti u dva dijela. U prvom dijelu Bog čovjeku otkriva kako zna da njegov povratak nije plod istinskog obraćenja, nego plod želje za izbavljenjem iz trenutne nevolje. Drugi dio čitanja izričaj je Božje želje za spasenjem čovjeka.
SvaraRaderaBog nas čita kao otvorenu knjigu i zna da mnogo puta naše riječi: »Hajde, vratimo se Gospodinu!« ne izražavaju znak istinskog obraćenja, nego interesni povratak k Stvoritelju za kojega znamo da će nam uvijek oprostiti naše prijestupe. Sve ovo najbolje vidimo u prispodobi o izgubljenom sinu ili, bolje rečeno, u prispodobi o milosrdnom Ocu. Sinov interesni povratak utopio se u rukama Milosrđa koje su mu izašle u susret i u tom zagrljaju nanovo se rađa izgubljeno sinovsko dostojanstvo. Vidimo da Bog oprezno pazi da gazeći grijeh ne zgazi grešnika, što nama baš i ne ide uvijek za rukom.
Razmatrajući korizmene tekstove, možemo se upitati zašto je Bogu uopće toliko stalo do grešnoga čovjeka da mu pruža toliko prilika i strpljivo čeka trenutak njegova obraćenja? Po našim kriterijima i sudovima odavno ne bi bilo nikoga na zemlji. No, Bogu hvala, On se ne vodi našim kriterijima. Bog je stvorio cijeli svijet i kao vrhunac stvaranja stvorio je čovjeka. I ne samo da ga je stvorio, nego ga je načinio na svoju sliku, zato, ako bi ustao na čovjeka, ustao bi na samoga sebe.
»Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koja nestaje« – riječi su koje razotkrivaju ljudsku nestalnost u odnosu na Božju vjernost. Znak istinskog obraćenja nije isprazna žrtva, nego poznavanje Boga. Koliko sam se puta susreo s ljudima koji pristupaju sakramentu pokore ne zato što su osjetili bol za svoje grijehe i želju da se poprave, nego zato što žele »obaviti« svoj mjesečni ili godišnji ritual! Od onoga trenutka kada je spoznao Boga kao ljubav, sveti je Franjo Asiški jecajući ponavljao: »Ljubav nije ljubljena!« Neka stoga i naša želja za obraćenjem bude želja da iz dana u dan sve više upoznajemo Boga koji je ljubav te potvrđujemo odluku svoga obraćenja istinskom promjenom srca.
Iz razmatranja uđi u molitvu
Svemogući, presveti, svevišnji, najviši Bože, Oče sveti i pravedni, Gospodine, Kralju neba i zemlje, zahvaljujemo ti radi tebe samoga, što si po svojoj svetoj volji i po jedinome svome Sinu s Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno i što si nas, stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj. A mi smo pali po svojoj krivnji.
I zahvaljujemo ti, kao što si nas po svome Sinu stvorio, da si tako, po svojoj svetoj ljubavi kojom si nas ljubio, učinio da se on, pravi Bog i pravi čovjek, rodi od slavne vazda Djevice preblažene svete Marije, i što si htio da kao zarobljenici budemo otkupljeni njegovim križem, krvlju i smrću.
I zahvaljujemo ti što on, Sin tvoj, ima doći u slavi svoga veličanstva da osuđenike koji se nisu obratili niti su te spoznali baci u oganj vječni, a onima koji su te spoznali, koji su te štovali i u pokori ti služili, kaže: »Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta«.
A budući da mi, bijedni i grešni, nismo vrijedni ni da tvoje spomenemo ime, molimo i zaklinjemo da Gospodin naš Isus Krist, tvoj ljubljeni Sin u kojemu ti je sva milina, skupa s Duhom Tješiteljem tebi zahvaljuje, kako je tebi i njemu po volji, mjesto svih, jer je on tebi dostatan za sve i po njemu si nam toliko dobra učinio.
(Sv. Franjo Asiški)