3. OZUJKA - Sveta KUNIGUNDA, kraljica (975.-1040.)
Danasnja zastitnica je sveta Kunigunda (Cunigunde, Cunegundes, Cunegonda), Luksemburska, supruga njemackog cara Henrika. Rodila se oko 975.g., kao kci grofa Siegfrieda, osnivaca Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i poboznoj obitelji.
Zeljela je stupiti u samostan i svoj zivot posvetiti Svevisnjemu, ali se po zelji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno sa Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepsih bavarskih i njemackih gradova, te u osnivanju tamosnje biskupije 1007.g. Kad se Njemacko Carstvo stalo siriti prema Istoku, uocio je vaznost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemacki car, a Bamberg mu postade omiljeno obitavaliste. Sa svojom zenom Kunigundom odlucio je povecati i poljepsati taj grad, koji po njima postade narocito slavan. Njihov se lik jos i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Mozda je, najljepsa od tih umjetnina, bas ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, zezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva zivotna druzica Kunigunda. U desnoj ruci drzi model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonjela gradnji crkava.
Godine 1014. zajedno s Henrikom primila je u Rimu carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII.. Mudra i izobrazena zena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u vaznim pitanjima i presudnim odlukama. posebno je znacajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne krscansku savrsenost i svetost. Cijelim svojim bicem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.
U povelji, kojom je Henrik potvrdio osnivanje opatije benediktinki u Kaufungenu (Hessen), zapisano je da su njih dvoje bili, jedno u jednom tijelu. Kako je medju njima bila tolika bracna ljubav, tim teze ih je pogodila sudbina sto nisu imali vlastitog poroda, zato izjavljuje da ce Krista uciniti svojim bastinikom.
Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda da su oni zeljeli u braku zivjeti u djevicanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je ipak, da taj bracni par jedno drugome na putu prema Bogu nisu bili zapreka vec most, a to je jos vaznije nego da su zivjeli u djevicanstvu..
Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025.g., Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjejnu carsku odoru, odjenula redovnicku, da se sva posveti sluzbi Bogu. 15 godina zivjela je skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvecena molitvama i radu.
Preminula je u Kaufungenu na danasnji dan, 3. ozujka 1040.g., a pokopana kraj supruga u bamberskoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je proglasio papa Inocent III., 1200. godine. Grad Bamberg jos ih i danas vrlo svecano slavi.
IME dolazi iz starog njemackog jezika, a znaci: ONA KOJA SE BORI ZA PLEME.
ZASTITNICA JE: LUKSEMBURGA I BISKUPIJE BAMBERG.
Moramo dobro paziti da ne pomijesamo dvije svetice istog imena. Osim danasnje svetice zastitnice Kunigunde Luksemburske, postoji i sveta Kunigunda (Kinga) Poljska (1224.-1292.), kci ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., zastitnice Poljske i Litve, ciji blagdan slavimo 24. srpnja.
Danasnja zastitnica je sveta Kunigunda (Cunigunde, Cunegundes, Cunegonda), Luksemburska, supruga njemackog cara Henrika. Rodila se oko 975.g., kao kci grofa Siegfrieda, osnivaca Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i poboznoj obitelji.
Zeljela je stupiti u samostan i svoj zivot posvetiti Svevisnjemu, ali se po zelji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno sa Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepsih bavarskih i njemackih gradova, te u osnivanju tamosnje biskupije 1007.g. Kad se Njemacko Carstvo stalo siriti prema Istoku, uocio je vaznost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemacki car, a Bamberg mu postade omiljeno obitavaliste. Sa svojom zenom Kunigundom odlucio je povecati i poljepsati taj grad, koji po njima postade narocito slavan. Njihov se lik jos i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Mozda je, najljepsa od tih umjetnina, bas ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, zezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva zivotna druzica Kunigunda. U desnoj ruci drzi model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonjela gradnji crkava.
Godine 1014. zajedno s Henrikom primila je u Rimu carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII.. Mudra i izobrazena zena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u vaznim pitanjima i presudnim odlukama. posebno je znacajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne krscansku savrsenost i svetost. Cijelim svojim bicem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.
U povelji, kojom je Henrik potvrdio osnivanje opatije benediktinki u Kaufungenu (Hessen), zapisano je da su njih dvoje bili, jedno u jednom tijelu. Kako je medju njima bila tolika bracna ljubav, tim teze ih je pogodila sudbina sto nisu imali vlastitog poroda, zato izjavljuje da ce Krista uciniti svojim bastinikom.
Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda da su oni zeljeli u braku zivjeti u djevicanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je ipak, da taj bracni par jedno drugome na putu prema Bogu nisu bili zapreka vec most, a to je jos vaznije nego da su zivjeli u djevicanstvu..
Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025.g., Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjejnu carsku odoru, odjenula redovnicku, da se sva posveti sluzbi Bogu. 15 godina zivjela je skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvecena molitvama i radu.
Preminula je u Kaufungenu na danasnji dan, 3. ozujka 1040.g., a pokopana kraj supruga u bamberskoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je proglasio papa Inocent III., 1200. godine. Grad Bamberg jos ih i danas vrlo svecano slavi.
IME dolazi iz starog njemackog jezika, a znaci: ONA KOJA SE BORI ZA PLEME.
ZASTITNICA JE: LUKSEMBURGA I BISKUPIJE BAMBERG.
Moramo dobro paziti da ne pomijesamo dvije svetice istog imena. Osim danasnje svetice zastitnice Kunigunde Luksemburske, postoji i sveta Kunigunda (Kinga) Poljska (1224.-1292.), kci ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., zastitnice Poljske i Litve, ciji blagdan slavimo 24. srpnja.
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar