Anđele, ne ostavljaj me samoga!
Anđele mili, ti me samog ne ostavljaj!
Kad ljubav me drugih iznevjeri,
ti, anđele dragi, sa mnom i dalje ostani.
Kad ljubav me drugih iznevjeri,
ti, anđele dragi, sa mnom i dalje ostani.
Kad sam začet ja, već tada si bio uz mene,
u krilu me majčinom s ljubavlju čuvao,
ni kasnije nisi nikada odustao.
u krilu me majčinom s ljubavlju čuvao,
ni kasnije nisi nikada odustao.
Anđele moj, dok službe se tvoje,
ne promijene,
daj mi prave rijeci da zazivat te mogu
i sigurno da pozorno ćes me uvijek slušati
i dati meni grješniku pomoć i utjehu,
jer bujica će me zla u propast satjerati.
ne promijene,
daj mi prave rijeci da zazivat te mogu
i sigurno da pozorno ćes me uvijek slušati
i dati meni grješniku pomoć i utjehu,
jer bujica će me zla u propast satjerati.
Anđele, brate mili, svake si mrkle noći
krilima svojim zle duhove sve od mene otjerao
i za mene bijednika novu zoru satkao,
doista si čudesne ljubavi i moći.
krilima svojim zle duhove sve od mene otjerao
i za mene bijednika novu zoru satkao,
doista si čudesne ljubavi i moći.
Nikada me samoga ti ostavio nisi,
pogledom si me budnim i brižnom rukom vodio
u radosti mojoj i opasnosti najvećoj.
pogledom si me budnim i brižnom rukom vodio
u radosti mojoj i opasnosti najvećoj.
Tebe sam uvijek kraj sebe osjetio,
svoju ruku, prijatelju, uvijeke pružio ti si mi,
kad skoro sam klonuo u slabosti svojoj.
svoju ruku, prijatelju, uvijeke pružio ti si mi,
kad skoro sam klonuo u slabosti svojoj.
S ljubavlju si me poput brata nosio,
kroz strašne prijetnje zemlje paklene,
na strmoj si kamenoj litici, čuvaru moj,
stube spasonosne za mene isklesao.
kroz strašne prijetnje zemlje paklene,
na strmoj si kamenoj litici, čuvaru moj,
stube spasonosne za mene isklesao.
Svagda si me čuvao od svakog zla i napada.
Obrambenim si me sigurnim zidom štitio;
zadao sam ti mnogo boli i nevolja,
ali ti si mi ipak uvijek odan ostao,
a ja nisam pravo štovao i ljubio tebe.
Obrambenim si me sigurnim zidom štitio;
zadao sam ti mnogo boli i nevolja,
ali ti si mi ipak uvijek odan ostao,
a ja nisam pravo štovao i ljubio tebe.
Anđele dragi, na putu me mome i dalje prati,
jer sve su ceste mračne i srce mi zebe,
ti umjesto prolaznosti možeš vječnost dati.
jer sve su ceste mračne i srce mi zebe,
ti umjesto prolaznosti možeš vječnost dati.
Vodi me, anđele, uz mene budi,
barem jos jednom, onda slobodan si.
Sad molim te, s grudi mojih težak kamen skini!
Samoga i bez pomoći ti me, anđele,
Ne ostavi!
barem jos jednom, onda slobodan si.
Sad molim te, s grudi mojih težak kamen skini!
Samoga i bez pomoći ti me, anđele,
Ne ostavi!
Werner Bergengruen (1892.-1867.)
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar