fredag 1 februari 2019

Bože hvalimo te
Anđele, ne ostavljaj me samoga!
Anđele mili, ti me samog ne ostavljaj!
Kad ljubav me drugih iznevjeri,
ti, anđele dragi, sa mnom i dalje ostani.
Kad sam začet ja, već tada si bio uz mene,
u krilu me majčinom s ljubavlju čuvao,
ni kasnije nisi nikada odustao.
Anđele moj, dok službe se tvoje,
ne promijene,
daj mi prave rijeci da zazivat te mogu
i sigurno da pozorno ćes me uvijek slušati
i dati meni grješniku pomoć i utjehu,
jer bujica će me zla u propast satjerati.
Anđele, brate mili, svake si mrkle noći
krilima svojim zle duhove sve od mene otjerao
i za mene bijednika novu zoru satkao,
doista si čudesne ljubavi i moći.
Nikada me samoga ti ostavio nisi,
pogledom si me budnim i brižnom rukom vodio
u radosti mojoj i opasnosti najvećoj.
Tebe sam uvijek kraj sebe osjetio,
svoju ruku, prijatelju, uvijeke pružio ti si mi,
kad skoro sam klonuo u slabosti svojoj.
S ljubavlju si me poput brata nosio,
kroz strašne prijetnje zemlje paklene,
na strmoj si kamenoj litici, čuvaru moj,
stube spasonosne za mene isklesao.
Svagda si me čuvao od svakog zla i napada.
Obrambenim si me sigurnim zidom štitio;
zadao sam ti mnogo boli i nevolja,
ali ti si mi ipak uvijek odan ostao,
a ja nisam pravo štovao i ljubio tebe.
Anđele dragi, na putu me mome i dalje prati,
jer sve su ceste mračne i srce mi zebe,
ti umjesto prolaznosti možeš vječnost dati.
Vodi me, anđele, uz mene budi,
barem jos jednom, onda slobodan si.
Sad molim te, s grudi mojih težak kamen skini!
Samoga i bez pomoći ti me, anđele,
Ne ostavi!
Werner Bergengruen (1892.-1867.)

Inga kommentarer:

Skicka en kommentar