SAN SVETOG IVANA DON BOSCA, apostol mladih

Sveti Franjo Saleški

Zaštitnik novinara, pisaca, katoličkih medija… Prema Franji Saleškom, pobožnost i svetost nisu ograničene samo na svećenički poziv ili život u samostanima, njih je moguće ostvariti u svakom zanimanju, poslu, zvanju i na svakom mjestu.

Osnovni podaci

• Rođen 1567. u Château de Thorens kraj Annecyja (Francuska)

• Preminuo 1622. u Lyonu (Francuska)

• Blaženim ga je 1662. proglasio papa Aleksandar VII.

• Svetim ga je 1665. proglasio papa Aleksandar VII.

Današnji je sveti zaštitnik veliki Franjo Saleški, ženevski biskup i crkveni naučitelj. Rodio se 21. kolovoza 1567. godine, u plemićkom dvorcu svojih roditelja – Château de Thorens kraj Annecyja (Savoja, jugoistočna Francuska), kao najstariji od šestero djece. Roditelji su željeli da postane pravnik. Studirao je od 1578. u Parizu, a od 1588. u Padovi, gdje je 1592. doktorirao pravo i teologiju. Tijekom studija u duši je proživljavao strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada raširenom kalvinskom nauku, prema kojem je Bog već unaprijed neke ljude odredio za nebo, a druge za pakao, teško se je mučio.

USPIO JE OKO SEDAMDESET TISUĆA DUŠA VRATITI KATOLIČKOJ VJERI

Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se plašio da bi mogao biti predodređen za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu, napokon je došao do unutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu te shvatio da je Bog ljubav. Nakon završetka studija, 1593. godine, postao je svećenik. Poslan je u područje južno od Ženevskog jezera, u pokrajinu Chablais, središte kalvinizma, gdje se isticao kao izvanredan dušobrižnik i borac za pravovjerje. Potrudio se da radosnu vijest posebnim znakovima tumači i gluhim osobama. Živom i čvrstom vjerom uspio je oko sedamdeset tisuća duša vratiti katoličkoj vjeri. Bio je strpljiv i blag držeći se svoga načela: „Žlica meda privlači više muha nego bačva octa.‟ Bio je ženevski biskup od 1602. godine, sa sjedištem u Annecyju, jer je Ženeva bila kalvinistička. Djelovao je kao misionar u kalvinističkim krajevima, bio je sjajan propovjednik, obnovitelj u duhu Tridentskoga sabora i duhovni vođa. Nastojao je Gornju Savoju, razjedinjenu hugenotskim borbama, vratiti pravoj vjeri. Naročitu brigu vodio je o djeci i siromasima. Napisao je više teoloških i asketskih djela, u kojima se ističe po blagosti, duhovnoj i psihičkoj uravnoteženosti. Od njegovih djela ističu se „Philoteia – uvod u duhovni život‟, koje je doživjelo više od tisuću izdanja, i „Theotimus – rasprava o Božjoj ljubavi‟. Imao je važnu ulogu u razvoju teološke misli ranog novovjekovlja.

„SVETAC DŽENTLMEN‟

Kao prijatelj Ivane Franciske Chantal, u Annecyju je 1610. bio suosnivač ženskog reda Sestara Pohoda Blažene Djevice Marije, a osnovao je i svećeničku Družbu oblata. Po njemu je poslije nazvan i salezijanski red – koji je 1859. osnovao don Ivan Bosco – iznimno važna kongregacija u razvoju suvremene Crkve. Bio je naučitelj koji je pobožnost unosio u svijet, a svijet u pobožnost. Prozvan je „svecem džentlmenom‟ jer je naučavao da je moguće imati visoku naobrazbu i istovremeno biti kršćanin duboko prožet Božjom ljubavlju, da je moguće ići ukorak s vremenom i odgovoriti zahtjevima moderne kulture bez štete za vlastiti vjerski život, te da humanistička naobrazba kršćaninu može samo pomoći u njegovu duhovnom rastu. Prema Franji Saleškom, pobožnost i svetost nisu ograničene samo na svećenički poziv ili život u samostanima, njih je moguće ostvariti u svakom zanimanju, poslu, zvanju i na svakom mjestu. Bog u svojem vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već je želio da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Zato je sveti Franjo Saleški moderan i suvremen ne samo u svojem vremenu nego i danas. U svom životu i naučavanju, prožetom čovječnošću i širinom srca, postigao je prekrasan sklad između kršćanstva i kulture. Za njega je Sveto pismo radosna poruka koja čovjeka oslobađa i uzdiže. Preminuo je 28. prosinca 1622. u Lyonu. Pripisuju mu mnoga čudesa.

MISLI SV. FRANJE SALEŠKOGA

Sve za Boga. Poniznost je magnet Srca Božjega.
Naša je bijeda prijestolje Božjeg milosrđa.
Poniznost i blagost temelji su svetosti.
U svoje srce usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže.
Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.
Neka živi Isus, čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav. Ljubav je među krijepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.
Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.
Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju.

15Du och 14 andra

1 kommentar

Gilla

Kommentera

Kommentarer

• 

  Faustina Kowa (Sveta) blagoslovljena voda – sigurno oružje protiv đavla – Sveta voda otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova.
  Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve.
  
  TJERANJE ĐAVLA
  Đavao mrzi svetu vodu zato što je njezina snaga iznad njega. On ne može dugo boraviti na mjestu ni pokraj osobe koja se škropi blagoslovljenom vodom.
  
  SVETE DUŠE ČEZNU ZA NJOM
  Samo u čistilištu čovjek može shvatiti kao neka siromašna duša žarko čeka za svetom vodom. Ako želimo imati četu zagovornika, pokušajmo shvatiti njihove molbe i nikad ih ne zaboraviti kad smo kraj boce sa svetom vodom. Svete duše koje su bliže Nebu možda treba poškropiti samo jednom kapljicom svete vode da se oslobodi njihova prikovana duša.
  
  OTPUŠTANJE LAKIH GRIJEHA
  Zato što je sveta voda jedan od crkvenih sakramentala, ona otpušta laki grijeh. Čuvaj svoju dušu prelijepo čistom u Božjem oku, stavljajući pozorno znak križa na sebe govoreći:
  ,,OVOM SVETOM VODOM I TVOJOM PREDRAGOCJENOM KRVLJU, OPERI ME GOSPODINE, OD SVIH MOJIH GRIJEHA!“ (Poškropi sa sve 4 strane svijeta)
  
  MOLITVE BLAGOSLOVA ZA OSLOBODJENJE MJESTA
  (Za oslobođenje kuća, mjesta, polja i sl. od đavolske prisutnosti. Preporuča se nakon molitve škropljenje blagoslovljenom vodom).
  
  Pohodi, Gospodine Bože, našu kuću (ovo mjesto, polje,…) i udalji od nas sve đavolske zasjede, pošalji svoje svete anđele, da nas čuvaju u miru i tvoj blagoslov neka siđe na nas i uvijek ostane s nama. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
  Gospodine Isuse Kriste, koji si zapovjedio svojim apostolima da zažele tvoj mir svima koji su živjeli u kućama u koje su zalazili; posveti, molimo Te, i ovu kuću i sve koji u njoj prebivaju, po ovoj našoj poniznoj molitvi, punoj povjerenja. Izlij na ovu obitelj svoj blagoslov i mir. Neka joj dođe spasenje, kao što je došlo u Zakejevu kuću kada si Ti u nju ušao. Zapovijedi svojim anđelima da bdiju nad njom, da je čuvaju i da odagnaju svaki đavolski utjecaj. Udijeli svima, koji stanuju u ovoj kući, milost da se tebi svide živeći kreposno, tako da zasluže, u svoje vrijeme, biti prihvaćeni od tebe u Vječni dom na Nebu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
  
  Svi vi koji imate u svom domu blagoslovljene vode, nemojte je čuvati za ukras, ona je tu da se koristi, da vam pomogne, da vas zaštiti. Prekrižite se i molite: VJEROVANJE, OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU i ovu gornju molitvu koju smo napisali. Poškropite sebe, svoju obitelj, svoj dom, dvorište…I NE BOJTE SE!
  
  Učinci blagoslovljene vode
  Blagoslovljena voda proizvodi ove glavne učinke:
  
  a) Oprašta lake grijehe
  Ovo je najznamenitiji od svih učinaka, jer izravno djeluje na posvećenje naše duše.
  Sveti Toma Akvinski o tome veli: „Na tri načina neke stvari proizvode otpuštenje lakih grijeha;
  
  1. ulijevanjem milosti – tako se otpuštaju u Sv. Pričesti, Bolesničkom pomazanju i svim Sakramentima Novog Zavjeta.
  2. po znakovima kajanja – opća ispovijed, kucanje uprsa, molitva Gospodnja, dok u njoj molimo: „otpusti nam duge naše“.
  3. blagoslovinama – kod stvari koje su znak štovanja Boga i Božjih stvari: škropljenje blagoslovljenom vodom.
  
  b) Oprašta vremenite kazne
  Po Sakramentu Ispovijedi Božje Milosrđe oprašta sve grijehe i vječne kazne, zaslužene po smrtnom grijehu. No uvijek ostaje neka vremenita kazna, za koju moramo zadovoljiti na ovom svijetu ili Čistilištu. Kad se vjernici škrope ili blagoslovljenom vodom križaju oprašta im se djelomično vremenita kazna.
  
  Ovaj učinak blagoslovljene vode glede opraštanja vremenitih kazni možemo namijeniti također dušama u Čistilištu. Kod katoličkih ukopa se ispred lijesa stavi posuda sa blagoslovljenom vodom, da oni koji izražavaju sućut rodbini pokojnika, poškrope tijelo i dušu pokojnika. Svaki put kada vjernici poškrope blagoslovljenom vodom grobove pokojnika, olakšavaju im se muke.
  
  Papa Sveti Pio IX. podijelio je Dekretom 23.ožujka 1866. sto dana oprosta svakome tko bar skrušenim srcem i zazivanjem Presvetog Trojstva prekriži, govoreći pri tome: „U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen“ Oprost se može namijeniti za sebe ili koju dušu u Čistilištu.
  
  c) Podjeljuje djelatne milosti
  Djelatne milosti pomažu da se možemo usavršiti i spasiti. I oni koji su u smrtnom grijehu mogu kao pomoć djelatnu milost koja ih osnažuje na putu obraćenja.
  
  d) Otklanja prisutnost i utjecaj zlih duhova
  Škropljenje, a osobito križanje sa blagoslovljenom vodom jako je i sigurno oružje protiv napastovanjima đavla. Kad je već naša skromna molitva moćna nadvladati ma koju napast, očito je da ova moć postaje jača, dok joj se pridruži blagoslovljena voda, koja je specijalno za to zadobila specijalni blagoslov i moć Crkve.
  
  Sveta Terezija Avilska spominje u svom životopisu: „Nijedna stvar nije tako moćna, da suzbije đavla, te učini da se više ne povrati koliko krepost blagoslovljene vode. To sam više puta iskusila. I pred Križem đavao bježi, ali se ipak povrati. Moć ove vode mora da je velika.“ ( Život, poglavlje XXX.)
  U knjizi Jobovoj se navodi kako je đavao s Božjim dopuštenjem podigao oluju na kuću, gdje su se gostili Jobovi sinovi: porušio je kuću i pod ruševinama zatrpao svu djecu.
  
  Sveti Pavao u pismu Efežanima svjedoči kako nečisti dusi obilaze zrakom i da nad njim imaju neku vlast: „I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tome duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnim.“ (Ef 2,1-2)
  
  Crkva u svojim bogoslužnim knjigama ne ustručava se ne rijetko pripisati nečistim dusima oluje i bure, te blagoslovljenom vodom zaklinje, da odvrati od naroda nepogode zla vremena.
  
  Sveti Beda Časni u svojoj „Povijesti Engleske“ (knjiga I i VII) opisuje događaj kako je blagoslovljena voda snažna u svladavanju oluje koji je podigao đavao. Sveta Stolica je poslala francuske biskupe : Svetog Germana iz Auxerres-a i Svetog Lupusa iz Troyesa da otklone raskol, djelo sotone. Đavao da osijeti dolazak ovih Božjih službenika, podiže snažnu oluju, dok su se poslanici nalazili u lađi posred mora.
  Vjetar bijesni, raznosi jedra, lomi jarbole, a valovi prijete da će progutati lađu. Dan se obrati u noć, te mornari bi jedva jedan drugoga poznali kad bi sijevnula munja. Svakim su časom očekivali očitu smrt. U toj teškoj nevolji svi su se utekli pomoći i molitvi Sv. Germana, koji je sve dotle bio miran i pun pouzdanja u Boga. Svetac se pomoli, uze blagoslovljene vode i poškropi valove. I gle čuda: moć blagoslovljen vode oslabi neprijatelja, uzbunitelja morskih valova. More se utiša, zapuše prijatan vjetar te sretno prispješe cilju. Sveti biskupi izvrše svoje poslanje potpunim uspjehom, okrunjenim dvostrukom pobjedom nad sotonom: na moru snagom blagoslovljene vode, na kopnu mačem Božje riječi.
  
  U životu Sv. Vinka Ferrarskog nalazi se opisan ovaj događaj. Godine 1480. u Kataloniji, na svetkovinu svetih Apostola Petra i Pavla, kad je Svetac trebao uzaći na propovjedaonicu, sotona podiže iznenada strašnu oluju. Trebalo je poplašiti narod da ne čuje Božju riječ. Kako je Svetac dobro poznavao đavolske postupke, dade donijeti blagoslovljene vode i njome poškropi prema oblaku. Smjesta se stiša oluja, nebo razvedri, te svečeva propovijed postigne veliki uspjeh na veliku sramotu paklenog neprijatelja.
  
  O spiritističkom zazivanju u Tolosi napisao je izvještaj glavni urednik Linguadaških novina gospodin Benert ovo: Dok je okrugli stol imao da se miče, netko potraži blagoslovljene vode i poškropi po stolu. Stol sam od sebe se počeo lupati, tresti i lomiti, dok se ne prevrnu, te tako prevrnut stade udarati kod onoga mjesta, gdje je bila blagoslovljena voda, ne bi li je porušio. Najposlije se osovi, i ako su vrata od dvorane bila otvorena, najednom izmače van.
  
  e) Povraća zdravlje bolesnima, vraća u život mrtve
  Iz života Sv. Ivana Zlatoustoga zabilježen je ovaj događaj. Vjernici Evaliji u Antiohiji se razboli dijete na smrt. Njezina žalost je bila tim teža, što je već izgubila četvoro djece. Sirota majka sa svojim mužem obrati se Sv. Ivanu Zlatoustom, moleći ga vruće da pomogne njihovom djetetu. Svetac kaza kako su bolesti i smrti četvoro djece posljedica roditeljskih grijeha. Žena plačući prizna: „ovo je zaista živa istina, prst i kazna Božja. Svetac reče. „Ako ne učinite pokoru i peto će dijete doživjeti istu sudbinu. Na to otac i mati obećaše nadalje živjeti kršćanski. Tada Svetac dade donijeti blagoslovljene vode i zazivajući ime Presvetog Trojstva, triput poškropi bolesno dijete, koje povrati roditeljima oporavljeno i zdravo.
  
  Sedmog stoljeća bio je na biskupskoj stolici u Anastasisopolu u Galaciji Sveti Teodor. Jednog dana dođe k njemu gubavac strašno iznakažen. Biskup dade donijeti blagoslovljene vode i približi se bolesniku, ovako se pomolivši: „Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, koji si po proroku Elizeju ozdravio od gube Namana, koji si sam sišao među nas te izliječio gubavca, pogledaj na ovu vodu, i blagoslovivši ju, podijeli joj krepost, da ovaj tvoj sluga po njoj ozdravi na slavu svetog Imena Tvojega.“ To rekavši, pruži ruku, načini nad vodom znamenje svetoga križa i polije po glavi gubavca, koji se odmah očisti i ozdravi. Zahvalili su Bogu na tom ozdravljenju.
  
  Sveti Beda Časni zapisao je ovaj događaj: Sveti Cutbert biskup u Lindistfarneu (u Engleskoj) je za pastirskog pohoda bio gostom kod nekog plemića. Taj se požali biskupu na bolest tešku što je pogodila njegovu ženu. Zamolio je biskupa da blagoslovljenom vodom i molitvom se zauzme kod Boga za nju. Sveti Biskup naredi svojem pomoćniku da poškropi bolesnicu blagoslovljenom vodom i da joj pruži nekoliko kapi da popije. I gle čuda, bolesnica ustade čila i zdrava.
  
  Nedaleko od samostana, gdje je prebivao sveti opat Wivanlok, razbolje se majka nekog redovnika. Redovnik zamoli od opata blagosloljene vode i dopuštenje da posjeti bolesnu majku. Stigavši kući nađe majku mrtvu, a u sobi mnogo prijatelja i znanaca koji su oplakivali pokojnicu i spremali što treba za ukop. Ožalošćeni redovnik klekne podno majčina odra i pun pouzdanja u Boga, poškropi svoju mrtvu majku blagoslovljenom vodom rekavši glasno ovaj zaziv: „Majko moja, povratio život Gospodin naš Isus Krist!“
  
  Na ove riječi pokojnica se trgne kao od sna, i sva znojem oblivena sjedne na krevetu. Svi nazočni su zahvalili Bogu. Uskrslu su zapitali kako da se povratila u ovaj život? Kazala je kako je trebala biti osuđena, međutim blagoslovljena voda i molitva sina i opata povratili su joj život da se može pokajati.
  
  Još iscrpnije o Blagolslovljenoj vodi