17. NKG – SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA – SV. IVAN MARIJA VIANNEY

Objavljeno 4 kol. 2018 autor Administrator

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
17. NKG  – SV. IVAN MARIJA VIANNEY, Spomendan
SLUŽBA ČITANJA
Sv. Ivan Vianney (1786-1859) poznat je kao Arški župnik, koji je sa svojom jednostavnošću i žarom kao ispovjednik, propovjednik  doveo mnoge ljude Kristu. Umro je 4. kolovoza 1859. u Arsu.
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
(Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! 

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Antifona Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Kriste, ti vođo, glavo svih pastira,
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Njega ti sebi odabra za slugu,
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Bio je duša, uzor svoga stada,
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetima svojim, Kriste, ti si kruna.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
Jednaka hvala na vijek Višnjem Ocu
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
PSALMODIJA

1^ Antifona Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

PSALAM 131 (130) Djetinji pokoj u Bogu
Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).
Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

1^ Antifona Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu Božjem.

2^ Antifona Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

PSALAM 132 (131), 1-10 (I) Božje obećanje domu Davidovu
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:
»Neću ući u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!
»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

2^ Antifona Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.

3^ Antifona Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

PSALAM 132 (131), 11-18 (II) Božje obećanje domu Davidovu
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

3^ Antifona Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.

R. Dođite, gledajte djela Gospodnja.
O. Divote koje na zemlji učini.
SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima (12, 14 -13,13)

Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, »lukav« kako jesam, »na prijevaru vas uhvatih«. Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje. Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađâ, zavisti, žestinâ, spletkarenjâ, klevetanjâ, došaptavanjâ, nadimanjâ, bunâ; da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.

Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet – kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan – unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti. Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama. I raspet bî, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.
Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste prâvi. A spoznat ćete, nadam se, da smo mi prâvi. Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo prâvi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi. Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.
Pozdravljaju vas svi sveti.
Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

OTPJEV (2 Kor 13, 11; Flp 4, 7)

R. Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte*  i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
O. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. *  I Bog ljubavi i mira bit će s vama..

DRUGO ČITANJE: Iz Kateheze svetog Ivana Vianneya (Molitva)
Čovjek moli i ljubi
Promotrite djeco moja: blago kršćaninovo nije na zemlji, nego na nebu. Misao nam dakle treba da bude ondje gdje nam je blago. Divne li čovjekove zadaća: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake.
U tom unutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva. Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovoriti.
Molitva nam omogućuje da unaprijed kušamo nebesku sreću, da na nas siđe dio raja. Ona nas nikada ne ostavlja bez slasti, jer je kao med koji teče u dušu i sve zaslađuje. U dobro se obavljenoj molitvi boli rastapaju kao snijeg na suncu. Molitva ima i to svojstvo da nam vrijeme hitro prođe, a čovjeka ispunja tolikom slašću te i ne zapaža dugočasnosti. Čujte, kad bijah župnikom u mjestu Bresse, jednom mi svi kolege bijahu bolesni, pa mi je bilo mnogo putovati, a ja sam se dobrome Bogu molio i vjerujte, vrijeme mi se nije odugovlačilo. Ima ih koji se sasvim utope u molitvu kao riba u more, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O kako volim te velikodušne duše!
Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta gledali su Boga i s njime razgovarali kao što se mi među sobom razgovaramo. Mi naprotiv toliko puta dođemo u crkvu a da ne znamo što da počnemo, što da molimo! A kada idemo nekom čovjeku, dobro znamo radi čega idemo k njemu. Štoviše, ima i takvih koji kao da ovako dobrome Bogu vele: “Progovorit ću s tobom dvije-tri, samo da te se riješim…” Ja često u sebi mislim ovo: Kad odlazimo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo ako to zaištemo posve živom vjerom i čistim srcem.
OTPJEV (2 Kor 4,17; 1 Kor 2, 9)
Ta ova malenkost naše časovite nevolje,   * donosi nam breme vječne slave
Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube * donosi nam breme vječne slave.
MOLITVA
Svemogući milosrdni Bože, ti si svetog prezbitera Ivana Mariju Vianneya odlikovao čudesnom pastirskom revnošću. Daj nam po njegovu primjeru da braću privodimo Kristu i zajedno s njima postignemo vječnu slavu. Po Gospodinu. Amen.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.