Poznajem dva sigurna sredstva koja dovode do prosjackoga stapa: to su kradja i rad u nedjeljau."
Ljudi su ga slusali, i to se zlo u selu iskorijenilo.
Za dobro svoje zupe sveti je zupnik osnovao kucu Providnosti, neke vrste sirotista za siromasne i izlozene djevojcice. Njima bi svako poslije podne odrzao vjersku pouku. Za njih je ucinio i svoje prvo cudo: umnozenje brasna za potrebni kruh. Svojom jednostavnoscu, ljudskoscu, pa i humorom, ponizni je arski zupnik privlacio u Ars mnostva, pa se to selo pretvorilo u pravo prosteniste. Ljudi su narocito u velikom broju dolazili arskom zupniku na ispovijed.
"Njemu, tj. Isusu, nije trebalo da Mu tko dadne svjedocanstvo o covjeku, jer je Sam poznavao covjekovu nutrinu" (Iv 2,25). Nesto od toga imao je i sveti arski zupnik. Svjedoci koji su svjedocili o njemu u postupku za proglasenje blazenim, tvrde da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice, jer je citao u ljudskim srcima. Jedan od njih kaze: "Drzim da mu bez narocite pomoci Duha Svetoga ne bi bilo moguce odgovoriti na tolika pitanja koja su mu svaki cas postavljali. Mislim da ga je Bog u svim njrgovim poslovima neprestano prosvjetljavao. To je moje uvjerenje." Citanje savjesti bilo je, dakle, dar koji je Bog dao svome vjernome sluzi da mogne sto bolje obavljati sluzbu ispovjednika i duhovnog vodje.
Josip Toccanier, kasniji arski zupnik, kao svjedok procesa beatifikacije, u dobi od 51 godine, izjavio je: "Jednoga sam dana bio prisutan kad je u zupno dvoriste u Arsu dosao neki mladic, koga nikad nisam vidio, jer je bio iz Hyeresa u Provenci, a nisam mu znao ni ime, Vianney mu je rekao: 'Prijatelju moj, vi dakle zelite postati kapucin?' Mladic se silno zacudio i zacrvenio. On je stvarno imao tu zelj, a o njoj jos ni s kim nije govorio, pa cak ni sa svojim ispovjednikom koji je kraj njega stajao."
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar